„Plavi Henrik“, bočica za iskašljavanje, HMMF-810
Der Blauer Heinrich, mala ovalna bočica od plavog stakla sa srebrnim poklopcem, zapravo je dizajnirana vrlo estetski, iako je osmišljena i korištena za oku neprivlačnu svrhu. Bočica je korištena kao pljuvačnica, odnosno bočica za iskašljavanje zaraznog sputuma. Na engleskom jeziku je poznata pod nazivima Blue Peter ili Blue Henri. Podrijetlo nazivlja nije poznato. Bočica se koristila u periodu između otkrića uzročnika tuberkuloze 1882. godine i razvoja učinkovite terapije lijekovima sredinom 20. stoljeća. U tom razdoblju sve veća važnost pridaje se preventivnim mjerama i osobnoj higijeni. Pljuvanje po podu sve se više doživljava kao neprikladno i nehigijensko ponašanje. Na javnim mjestima postavljane su pljuvačnice, dok su pojedinci zaraženi tuberkulozom imali osobne higijenske bočice-pljuvačnice, koje bi zbog svog kompaktnog dizajna stale u svaki džep ili kaput.
Ispod poklopca, koji se lako mogao otvoriti i jednom rukom, nalazi se srebrni lijevak kroz koji je sputum tekao u bočicu. Zahvaljujući lijevku, čak i u slučaju pada bočice s otvorenim poklopcem, postojala je vrlo mala vjerojatnost da sadržaj iscuri. Na drugom kraju bočice nalazi se srebrni čep na vijak kako bi se olakšalo čišćenje i dezinfekcija bočice nakon korištenja. Oplošje bočice napravljeno je od prozirnog stakla, što je omogućavalo jednostavnu provjeru razine sadržaja, no snažna plava boja kobaltnog stakla ipak je skrivala neugodni sadržaj od pogleda drugih. Izumitelj ovog praktičnog pomagala je dr. Peter Dettweiler. Samo nekoliko godina nakon prvog opisa bacila tuberkuloze, Dettweiler je na 8. kongresu Interne medicine, 1889. godine u Wiesbadenu, predstavio svoje bočice. Proizvođač je bio Noelle & Co. u Lüdenscheidu, a prodavali su ih po cijeni od 1,5 marke. Pretpostavlja se da je između 1889. i 1940. godine proizvedeno pola milijuna bočica. Darovana bočica dolazi u originalnoj ambalaži – kartonskoj kutiji s nalijepljenom deklaracijom, koja je priložena i kao zasebni papir u kutiji, i rezervnim čepom na vijak. Vrlo je malo sačuvanih bočica s originalnom ambalažom jer su spaljivane zbog straha od zaraze i slično. Prve bočice su na oplošju imale broj patenta 51691 na jednoj strani, dok je na drugoj stajao natpis Geheimrath Dr. Dettweiler‘s Taschenflasche für Hustende. Na oplošju kasnijih bočica pisala je samo signatura dr. Dettweilera. Budući da darovana bočica na oplošju ima broj patenta, možemo pretpostaviti da je izrađena u prvim godinama proizvodnje.
Svoju književnu slavu Der Blauer Heinrich stječe u romanu Čarobna gora Thomasa Manna iz 1924. godine. Tada revolucionarna terapija pomoću koje se vjerovalo da je moguće izliječiti tuberkulozu u ranom stadiju bila je sastavljena od prikladne prehrane, odmora i boravka u planinskim predjelima bez velikih klimatskih promjena, zaštićenim od vjetra i slično. U knjizi glavni lik Hans Castorp dolazi upravo u jedan takav luksuzni sanatorij – Berghof, smješten u Davosu, kako bi posjetio svog bolesnog rođaka. Ondje dolazi u doticaj s bolesnicima koji koriste higijenske bočice za iskašljavanje.
– Ali imam još sputum – nadoda i slegne ramenima nehajno i žestoko u isti mah, što mu nije baš dobro pristajalo, a onda pokaže bratiću nešto što je samo dopola izvukao iz džepa sa strane na svome ulsteru i odmah ponovo gurnuo natrag: plosnatu i okruglu bočicu od plavog stakla s metalnim poklopcem. – Ovo ima većina nas ovdje gore – reče. – Imamo i jedno posebno ime za to, šaljivo ime, vrlo smiješno.[1]
– Siromah čovjek! – reče. – Taj više neće dugo svirati. Eto, opet mora porazgovarati s «Plavim Heinrichom.» – Nimalo se ne svladavajući, s jogunasto tupim izrazom na licu, upotrijebila je taj groteskni izraz «Plavi Heinrich», a Hansa Castorpa je na te njene riječi obuzela neka mješavina užasa i podražaja na smijeh.[2]
Dr. Dettweiler zasigurno nije bio svjestan činjenice da bi njegov izum jednom mogao imati i povijesnoumjetničku vrijednost, a danas njegove bočice procjenjuju na vrijednost i do 150 eura po komadu.[3]
Predmet je za Muzej darovala Marija Šaler, magistra farmacije iz Zagreba, koja nam je objasnila i njegovo podrijetlo. Potječe iz priručne apoteke mons. Ignjata Horata (1863. – 1948.), svećenika Zagrebačke nadbiskupije, koji je od 1898. do 1942. godine bio ravnatelj orfanotrofija u Slavonskoj Požegi, popularno nazvanog Kolegija.
(Tekst preuzet iz članka: Adžić, Vanja. Dva nova predmeta u fundusu Hrvatskog muzeja medicine i farmacije HAZU. // Farmaceutski glasnik, god. 73 (2017), br. 3, str. 191-195.)
[1] Mann, Thomas (2003.) Čarobna gora, Zagreb: Školska knjiga, str. 14.
[2] Mann, Thomas (2003.) Čarobna gora, Zagreb: Školska knjiga, str. 98.
[3] http://www.ardmediathek.de/tv/Lieb-Teuer/Blauer-Heinrich/NDR-Fernsehen/Video?bcastId=33031912&documentId=34076830
Das Taschenfläschen für Hustende, nach Augaben des Geheimen Sanitärraths Dr. Dettweiler, Falkenstein-Taunus (Higijenska džepna bočica dr. Dettweilera za iskašljavanje), Noelle & Co., Lüdenscheid, 1889.
