Izdvojena događanja u Muzeju

Na današnji dan…

1926 Rođen Željko Poljak, hrvatski liječnik, književnik i planinarski publicist (Zagreb, 9. IX. 1926. – Zagreb, 8. I. 2024.). Diplomirao je na Medicinskome fakultetu u Zagrebu 1952. Od 1955. do umirovljenja 1988. bio je liječnik na Klinici za bolesti uha, nosa i grla Medicinskoga fakulteta u Zagrebu. Nastavničku karijeru na Medicinskome fakultetu u Zagrebu započeo je 1959. kao asistent, od 1971. bio je docent, od 1976. izvanredni profesor, od 1980. redoviti profesor otorinolaringologije. Obavljao je različite dužnosti u Hrvatskome planinarskom savezu kao član Izvršnog odbora, predsjednik ekspedicijskog odbora, Gorske službe spašavanja, Komisije za propagandu i izdavaštvo, potpredsjednik i predsjednik Saveza (1981.–83.). Trasirao je Velebitski planinarski put 1969. Istaknuti je planinarski publicist. Napisao je: „Velebit“ (1969.), „Hrvatsko planinarstvo“ (1975.), šest izdanja turističko-planinarskih vodiča „Hrvatske planine“ (1975.–2001.), „Slike iz povijesti hrvatskog planinarstva“ (1987.), „Liječničke svaštice“ (2017.). Glavni urednik „Hrvatskoga planinara“ (1958.–2000.) i „Liječničkih novina“ (od 1990.). Zalagao se za očuvanje hrvatske medicinske baštine i potaknuo muzealizaciju zbirke ORL klinike na Šalati (2016.), te je zaslužan za formiranje inicijalne jezgre Otorinoloaringološke zbirke Hrvatskog muzeja medicine i farmacije.

1939 Rođen Vjekoslav Dorn, hrvatski liječnik, oftalmolog (Hrtkovci kraj Rume, 9. IX. 1939. – Zagreb, 7. I. 2024.). Gimnaziju završio u Vukovaru 1957, studij medicine u Zagrebu 1963. Najprije radio kao asistent u Institutu za medicinska istraživanja i medicinu rada JAZU u Zagrebu, zatim se 1966–70. specijalizirao iz oftalmologije u Klinici za očne bolesti Kliničkoga bolničkog centra u Zagrebu, gdje je ostao raditi. God. 1974. u Klinici je osnovao Laboratorij za elektrodijagnostiku i ehografiju te prvi u nas uveo dijagnostičke pretrage u rutinski klinički rad. Doktorat znanosti postignuo 1979. temom o evaluaciji kvantitativne ehografije. Postavši 1980. znanstvenim asistentom zagrebačkoga Medicinskog fakulteta, preuzima 1981. vodstvo Dječjega očnog odjela u Klinici. God. 1983. habilitirao se za docenta, a 1988. bio izabran za redovitog profesora Medicinskog fakulteta. Bavio se ultrazvučnom dijagnostikom bolesti oka i orbite te elektrofiziološkom dijagnostikom, napose elektronistagmografijom i elektrookulografijom, proučava povijesni razvitak oftalmologije u nas i u svijetu, istražuje poremećaje očnog motiliteta, posebice nistagmus, radi na evaluaciji oftalmoloških dijagnostičkih pretraga te ispituje kongenitalne sindrome u kojima postoje patološke promjene organa vida. Obradio je simptomatologiju i pretrage oka u udžbeniku Oftalmologija (Zagreb 1985, 1988², 1990³) te ultrazvučnu oftalmološku dijagnostiku u udžbeniku Diagnostic Ultrasound in Developing Countries (Zagreb 1986).