Izdvojena događanja u Muzeju

Na današnji dan…

1918 Rođena Ksenija Arko, hrvatska farmaceutkinja i biokemičarka (Zagreb, 14. listopada 1918. – Zagreb, 6. svibnja 2017.). Gimnaziju je pohađala u Zagrebu, gdje je 1943. završila studij na Farmaceutskom fakultetu. Do 1948. radi kao farmaceutkinja u Ljekarni »Arko« u Zagrebu, a zatim je do 1952. voditeljica biokemijskog laboratorija u saveznom Institutu za tuberkulozu u Golniku. Od 1956. do 1958. radi u laboratoriju Dječje bolnice za tuberkulozu u Zagrebu, a od 1958. do umirovljenja 1980. voditeljica je biokemijskog laboratorija Neurološke klinike Kliničkoga bolničkog centra u Zagrebu. Godine 1961. završila je specijalizaciju iz medicinske biokemije, a 1965. postigla doktorat iz medicinskih znanosti radnjom o elektroforetskim istraživanjima proteina u likvoru. Godine 1973. habilitirala se za naslovnog docenta Medicinskog fakulteta u Zagrebu, 1975. izabrana je za naslovnoga izvanrednog, a 1977. za naslovnoga redovitog profesora. Od 1974. do 1979. bila je predstojnica Znanstvene jedinice za istraživanje živčanog sustava Neurološke klinike. Bavila se biokemijskim i citološkim istraživanjem cerebrospinalnog likvora, napose proučavajući koncentraciju i elektroforezu proteina te analizirajući likvor pri cerebrovaskularnom inzultu i multiploj sklerozi.

1922 Rođen Davor Gligo, hrvatski oftalmolog (Bol na Braču, 14. listopada 1922. – Rijeka, 6. travnja 1988.). Klasičnu gimnaziju završio je u Splitu 1940. godine i upisao Medicinski fakultet u Zagrebu. Zbog rata prekida studij 1941. godine, vraća se u Split, 1944. odlazi u partizane i radi u medicinskoj službi. Nakon demobilizacije 1946. godine, studij medicine nastavio je u Zagrebu i diplomirao 1951. Do 1955. godine specijalizirao je oftalmologiju na zagrebačkoj Klinici za oftalmologiju, gdje je zatim radio kao asistent i šef odjela. Doktorirao je 1975. godine s disertacijom Ispitivanje središnjeg i perifernog mezopičnog vida i praktična primjena ispitivanja u mezopiji.  Godine 1963. izabran je za docenta i predstojnika novoosnovane Očne klinike Medicinskog fakulteta u Rijeci. Izvanrednim profesorom na tom fakultetu postao je 1969., a redovitim profesorom 1973. godine. Na Klinici je osnovao nekoliko subspecijalističkih odjela i kabineta: za ortoptiku i pleoptiku, za funkcionalne preglede oka, za neurooftalmologiju, za glaukom, za kontaktne leće, za fotokoagulaciju, za fluoresceinsku angiografiju. Umirovljen je 1987. godine. Među prvima je u našoj zemlji studirao ergooftalmologiju, ispitujući profesionalna oštećenja vida i zaštitu očiju na radu, problem osvjetljenja u industriji i školama, osjetljivost na odsjaj u industriji i prometu. Pazio je na poboljšanje funkcionalnih testova u oftalmologiji, posebno perimetrije, kampimetrije, adaptometrije i ispitivanja percepcije svjetlosti pri slabom osvjetljenju (mezopični vid) i bio je pionir u ovom području. U prometnoj medicini istraživao je učinak alkohola na sposobnost vida i uvjete vidljivosti u cestovnom prometu. Proučavao je glaukom, proučavajući odnos između dijabetesa i glaukoma, te prevenciju i epidemiologiju bolesti. Proučavao je osjetljivost rožnice i herpetičnu očnu bolest te primijenio vlastitu orbitografsku metodu i nistagmostimulator vlastite konstrukcije. O pregledima i očnim bolestima pisao je u medicinskim priručnicima, a autor je scenarija Perimetrija i kampimetrija (Zagreb, 1971.). Bio je član Societe oftalmologica italiana i Europskog društva za glaukom.

1963 Umro Drago Chloupek, hrvatski liječnik higijeničar (Šoštanj, Slovenija, 9. VIII. 1899. – Zagreb, 14. X. 1963.). Medicinu studirao u Zagrebu, Krakovu i Grazu (1925.). Radio je u Epidemiološkom zavodu u Zagrebu (1926.–27.), bio upravitelj Doma narodnog zdravlja u Prištini (1928.–32.), a potom je do 1940. u zagrebačkoj Školi narodnog zdravlja vodio Odsjek za nastavu i propagandu. Preko Seljačkoga sveučilišta organizirao je higijensko-domaćinske tečajeve na selima. Uoči Drugoga svjetskog rata uspostavio je zdravstvenu službu Civilne zaštite. Od 1940. djelovao je u Beogradu. Po povratku u Zagreb 1951. voditelj je Odsjeka za zdravstvenu nastavu Centralnoga higijenskog zavoda sve do kraja života. Objavio je niz članaka i knjiga iz područja zdravstvenog prosvjećivanja, a sa snimateljem A. Gerasimovom snimio je oko 35 zdravstveno-prosvjetnih i dokumentarnih filmova (ističe se Jedan dan u turopoljskoj zadruzi, 1933.). Bio je voditelj prvoga sestrinskog centra za patronažu i urednik časopisa Sestrinska riječ.