Izdvojena događanja u Muzeju

Na današnji dan…

1900 Umro Wilhelm Friedrich Kühne, njemački fiziolog (Hamburg, 28. ožujka 1837. – Heidelberg, 10. lipnja 1900.). Danas je najpoznatiji po tome što je stvorio riječ enzim. Nakon što je pohađao gimnaziju u Lüneburgu, otišao je na studij u Göttingen, gdje mu je kemiju predavao Friedrich Wöhler, a fiziologiju Rudolph Wagner. Diplomirao je 1856. godine. Studirao je kod raznih poznatih fiziologa, uključujući Emila du Bois-Reymonda u Berlinu, Claudea Bernarda u Parizu te Ludwiga i von Brückea u Beču. Krajem 1863. pod upravom Rudolfa Virchowa bio je zadužen za kemijski odjel patološkog laboratorija u Berlinu; 1868. imenovan je profesorom fiziologije u Amsterdamu, a 1871. godine izabran je za nasljednika Hermana von Helmholtza u istom svojstvu u Heidelbergu. Kühneova originalna djela spadaju u dvije glavne skupine: fiziologiju mišića i živaca, koje su okupirale ranije godine njegova života, te kemiju probave koju je počeo istraživati ​​dok je bio u Berlinu s Virchowom. Godine 1876. otkrio je protein probavljivih enzima tripsina. Bio je također poznat po svojim istraživanjima vida i kemijskih promjena koje se događaju u mrežnici pod utjecajem svjetlosti. Izabran je za člana Kraljevske Švedske akademije znanosti 1898. godine.

2010 umro Ivo Jajić, hrvatski fizijatar i reumatolog (Bristivica kraj Trogira, 2. VII. 1932. – Zagreb, 10. VI. 2010.). Diplomirao (1960.) i doktorirao (1972.) na Medicinskom fakultetu u Zagrebu, na kojem se i specijalizirao iz fizikalne medicine i rehabilitacije (1965.). Vodio Odjel za reumatske bolesti i medicinsku rehabilitaciju pri Klinici za ortopediju u Zagrebu (1972.–84.). Od 1985. u Kliničkoj bolnici »Sestre milosrdnice« predstojnik Klinike za fizikalnu medicinu i rehabilitaciju Stomatološkoga fakulteta, koju je 1987. pretvorio (i do umirovljenja 2001. bio predstojnikom) u Kliniku za reumatologiju, fizikalnu medicinu i rehabilitaciju Medicinskoga fakulteta u Zagrebu. Redoviti profesor Medicinskoga fakulteta u Zagrebu (od 1981.). Znatno je pridonio razvoju reumatologije u Hrvatskoj; napose se bavio epidemiologijom, liječenjem, imunogenetikom i radiološkim obilježjima reumatskih bolesti. Napisao prvu knjigu o reumatskim bolestima na hrvatskom jeziku, udžbenik Klinička reumatologija (1981.) te prvu opsežnu monografiju o reumatskim bolestima Reumatologija (1995.). Pokretač i glavni urednik časopisa Fizikalna medicina i rehabilitacija (1984.–98.). Osnivač i voditelj Društva reumatskih bolesnika (1982.–91.) i Hrvatske lige protiv reumatizma (1992.–2001.). Dobitnik Nagrade za znanost »Ruđer Bošković« (1987.).