Izdvojena događanja u Muzeju

Na današnji dan…

1901 Rođen Mihovil Dekaris, hrvatski liječnik, ginekolog (Trogir, 2. srpnja 1901. — Zagreb, 23. svibnja 1967.). Gimnaziju je pohađao u Splitu, a nakon završenog studija medicine u Beču (1928.) radi u tamošnjim klinikama. Od 1930. radi na Ginekološko-porođajnom odjelu Banovinske bolnice u Šibeniku kao sekundarni liječnik i nakon položenoga specijalističkog ispita 1935. kao asistent odjela; od 1938. vodi odjel kao primarni liječnik. Godine 1942. dolazi u Zagreb u Kliniku za ženske bolesti i porode, gdje radi do kraja života vodeći najprije aktinoterapijski i zatim operativni odjel; od 1961. njezin je predstojnik. Kao stipendist Svjetske zdravstvene organizacije usavršavao se 1948. u ginekološkoj onkologiji u Stockholmu, Parizu, Baselu, Zürichu i Ženevi. Godine 1950. habilitirao se za naslovnog docenta zagrebačkoga Medicinskog fakulteta, na kojemu je 1952. bio izabran za sveučilišnog docenta, 1955. za izvanrednog i 1963. za redovitog profesora. Navlastito se bavio ginekološkom onkologijom; proučavao je genitalni karcinom, napose dijagnostiku, radio na ranoj detekciji raka i organizaciji borbe protiv njega te usavršio operativno liječenje. Znatno područje njegova rada bila je i ginekološka urologija, napose otklanjanje uroloških komplikacija nakon radikalnih ginekoloških operacija. Prvi je u našu ginekologiju 1949. uveo citodijagnostiku, bavio se ginekološkom endokrinologijom te istraživao i drugu ginekološko-opstetričku problematiku. Od 1964. bio je predsjednik Udruženja ginekologa i opstetričara Jugoslavije, a 1967. izabran je za počasnog člana Zbora liječnika Hrvatske.

1917 Rođen Drago Ikić, hrvatski imunolog (Foča, BiH, 2. srpnja 1917. – Zagreb, 19. studenoga 2014.). Završivši studij medicine u Zagrebu te specijalizaciju iz bakteriologije i higijene, pri zagrebačkom je Centralnome higijenskom zavodu vodio odjel za kontrolu i ispitivanje seruma i vakcina. Godine 1961. osnivač je i do 1982. ravnatelj Imunološkoga zavoda u Zagrebu, a potom pri HAZU do 2008. vodio Kabinet za istraživanje i standardizaciju imunoloških supstancija. Bio je redoviti profesor imunologije Medicinskog i Prirodoslovno-matematičkoga fakulteta u Zagrebu; redoviti član HAZU od 1977. Bavio se problemima imunobiološke standardizacije, usavršavao je postojeća bakterijska i razvijao nova virusna cjepiva, uvevši prvi u svijetu humane diploidne stanice kao podlogu za priređivanje virusnih cjepiva. Dobio je Nagradu za životno djelo (1980.).

1932 Rođen Ivo Jajić, hrvatski fizijatar i reumatolog (Bristivica kraj Trogira, 2. VII. 1932. – Zagreb, 10. VI. 2010.). Diplomirao (1960.) i doktorirao (1972.) na Medicinskom fakultetu u Zagrebu, na kojem se i specijalizirao iz fizikalne medicine i rehabilitacije (1965.). Vodio Odjel za reumatske bolesti i medicinsku rehabilitaciju pri Klinici za ortopediju u Zagrebu (1972.–84.). Od 1985. u Kliničkoj bolnici »Sestre milosrdnice« predstojnik Klinike za fizikalnu medicinu i rehabilitaciju Stomatološkoga fakulteta, koju je 1987. pretvorio (i do umirovljenja 2001. bio predstojnikom) u Kliniku za reumatologiju, fizikalnu medicinu i rehabilitaciju Medicinskoga fakulteta u Zagrebu. Redoviti profesor Medicinskoga fakulteta u Zagrebu (od 1981.). Znatno je pridonio razvoju reumatologije u Hrvatskoj; napose se bavio epidemiologijom, liječenjem, imunogenetikom i radiološkim obilježjima reumatskih bolesti. Napisao prvu knjigu o reumatskim bolestima na hrvatskom jeziku, udžbenik Klinička reumatologija (1981.) te prvu opsežnu monografiju o reumatskim bolestima Reumatologija (1995.). Pokretač i glavni urednik časopisa Fizikalna medicina i rehabilitacija (1984.–98.). Osnivač i voditelj Društva reumatskih bolesnika (1982.–91.) i Hrvatske lige protiv reumatizma (1992.–2001.). Dobitnik Nagrade za znanost »Ruđer Bošković« (1987.).