Izdvojena događanja u Muzeju

Na današnji dan…

1930 Rođen Emil Bobinac, hrvatski liječnik, infektolog (Slavonski Brod, 9. srpnja 1930. – Zagreb, 9. svibnja 2012.). U ranom djetinjstvu Emila Bobinca njegova obitelj se seli u Zagreb, gdje Emil završava osnovnu i srednju školu, a zatim i Medicinski fakultet, gdje je diplomirao u ožujku 1956. godine. Pripravnički staž obavio je u Slavonskom Brodu, a u rujnu 1958. započeo je specijalizaciju iz infektologije za Opću bolnicu u Tuzli. Specijalistički ispit iz infektologije položio je u Klinici za infektivne bolesti u Zagrebu 1962., potom dvije godine radi na Odjelu za zarazne bolesti u Tuzli, a od 1964. do 1970. radi na mjestu šefa Službe za zarazne bolesti Medicinskog centra u Doboju. Godine 1970. vraća se u Zagreb i radi najprije na Odjelu za epidemiologiju Zavoda za zaštitu zdravlja grada Zagreba, a od 1973. dolazi u Kliniku za infektivne bolesti u Zagrebu na mjesto šefa Polikliničke službe, gdje ostaje do svog umirovljenja 1994. godine. Godine 1971. završio je poslijediplomski studij iz javnog zdravstva u Školi narodnog zdravlja "Andrija Štampar" u Zagrebu, naziv primarijusa stekao je 1972., a 1975. je izabran za profesora Više škole za medicinske sestre i tehničare u Zagrebu. Godine 1981. obranio je doktorsku disertaciju na Medicinskom fakultetu u Tuzli. Godine 1982. izabran je u zvanje znanstvenog suradnika, a 1986. u zvanje višeg znanstvenog suradnika Medicinskog fakulteta u Zagrebu. Godine 1988. izabran je za izvanrednog profesora na Medicinskom fakultetu u Tuzli.

2012 Umrla Inga Črepinko, hrvatska liječnica, internist, hematolog i citolog (Zagreb, 14. ožujka 1923. – Zagreb, 9. srpnja 2012.). U Zagrebu završila gimnaziju 1941. i studij medicine 1947. te otad radi kao asistent Medicinskog fakulteta u novoosnovanom kliničkom laboratoriju Kirurške klinike, gdje uvodi rutinske hematološke i kemijske pretrage. Godine 1954. bila je pozvana za voditelja Hematološkog odsjeka Centralnoga medicinsko-kemijskog laboratorija grada Zagreba pri bolnici »Dr. Ozren Novosel« (danas »Merkur«), gdje uvodi morfološku dijagnostiku koštane srži i limfnih čvorova te koagulacijske testove. Od 1965. do umirovljenja 1982. voditeljica je Laboratorija za citologiju i hematologiju Klinike za unutrašnje bolesti bolnice »Dr. Ozren Novosel«. Doktorat znanosti stekla je 1966. radom o aktivnosti oksidoreduktivnih enzima u leukocitima kod leukoza. Usavršavala se u hematološkim laboratorijima u Giessenu i Innsbrucku te u Boltzmannovu Institutu za imunoterapiju i kemoterapiju akutnih leukemija u Beču, gdje je sudjelovala u projektima morfološke i citokemijske dijagnostike leukemije i limfoma. Završila je poslijediplomski tečaj iz medicinske biokemije (1958.), poslijediplomski studij iz medicinske citologije (1968.), specijalizaciju iz interne medicine (1969.), a 1981. postaje specijalistom medicinske citologije. Iste je godine izabrana za izvanrednog profesora zagrebačkoga Medicinskog fakulteta. Godine 1970. pomaže pri osnivanju citološkog laboratorija Zavoda za dijabetes »Vuk Vrhovac« (danas Klinika za dijabetes, endokrinologiju i bolesti metabolizma »Vuk Vrhovac«), potom je 1981.–91. savjetnica u Zavodu za nuklearnu medicinu Kliničkoga bolničkog centra u Zagrebu, gdje osniva radnu grupu za morfološku dijagnostiku štitnjače. Dugo je radila na sustavnoj izobrazbi kadrova iz citodijagnostike. Predavala je laboratorijsku hematologiju u zagrebačkom Zdravstvenom obrazovnom centru, bila voditelj praktične nastave na Farmaceutsko-biokemijskom fakultetu, a 1967. sudjelovala u osnivanju i poslije bila predavač i zamjenik voditelja poslijediplomskog studija iz medicinske citologije na Medicinskom fakultetu. Među prvima je razradila citološke metode pretraga u endokrinologiji, navlastito ciljanu aspiracijsku punkciju štitnjače i paratireoideje pod kontrolom ultrazvuka; primjenjuje citokemijske metode u ispitivanju stanica u izljevima, na punktatima jetre, štitnjače, muških gonada i različitih tumora; prva u nas uvodi enzimocitokemiju radi diferencijacije krvnih stanica kod leukemije i šećerne bolesti; istražuje citološke metode za prepoznavanje stanica u kulturi; izrađuje morfološku studiju malignih limfoma u citološkom razmazu te uvodi semikvantitativno određivanje koncentracije glikogena u limfocitima periferne krvi, tzv. PAS-indeks. Bila je prva predsjednica Sekcije za citologiju i citodijagnostiku Zbora liječnika Hrvatske (1970.) te prva predsjednica Udruženja kliničkih citologa Jugoslavije (1975.), organiziravši 1979. u Zagrebu Prvi kongres kliničkih citologa Jugoslavije. Godine 1973. izabrana je u američku Međunarodnu akademiju za citologiju i postala njezinom redovitom članicom.