Izdvojena događanja u Muzeju

Na današnji dan…

1895 Otkrivene X-zrake. Wilhelm Conrad Röntgen objavljuje 1895. da je u modificiranoj Crookesovoj cijevi otkrio nevidljive zrake koje izazivaju fluorescenciju, prolaze kroz materiju te se ne otklanjaju u magnetskom polju. Röntgen je te zrake nazvao X-zrake zbog njihove nepoznate prirode. Ovo otkriće ubrzo nalazi svoju primjenu u medicini. Iako se poslije pokazalo da su takve zrake već bile uočene u nekim pokusima, npr. Nikola Tesla proizveo ih je djelovanjem električnog polja visoke frekvencije, Röntgen ih je prvi istražio, primijenio i shvatio njihovu prirodu. Röntgen je odmah uočio mnoge sličnosti s vidljivom svjetlošću. Rendgenske zrake se šire u pravcima, bacaju oštre sjene, djeluju na fotografsku ploču i u nekim tvarima izazivaju fluorescenciju. Ali po nekim svojstvima činilo se da se razlikuju od vidljive svjetlosti. Zapazio je njihovu izvanrednu prodornost, i nije ih mogao sabiti s lećom u žarište, a pokusi s lomom svjetlosti (refleksija) i refrakcijom novih zraka nisu mu uspjeli.

1921 Rođen Matko Grgurević, hrvatski ginekolog (Dubrovnik, 5. I. 1921. – Zagreb, 2007.). Klasičnu gimnaziju pohađao je na Širokom Brijegu, gdje je maturirao 1939., a Medicinski fakultet završio u Zagrebu 1944., pri kojem je 1959. doktorirao tezom Problem preinvazivnog karcinoma na grlu maternice. Isprva radi kao vojni liječnik, 1947. postaje asistentom u Ginekološkoj klinici u Zagrebu, a nakon specijalističkog ispita iz ginekologije i porodništva 1952. radi na odjelu za terapiju zloćudnih tumora koji vodi od 1958. Sveučilišnim docentom postaje 1962., izvanrednim profesorom 1969., a redovitim 1974. godine. Suosnivatelj je stanice za rano otkrivanje ginekološkoga karcinoma 1954. Utemeljio je i vodio Centar za ginekološki karcinom od 1976. do umirovljenja 1986. Dobivši stipendiju švedske vlade, stručno se usavršavao 1961–62. pri Radiumhemmetu u Stockholmu. Objavio je, sam i sa suradnicima, znanstvene i stručne radove s područja ginekološke onkologije, posebice o radijacijskoj terapiji zloćudnih tumora te o povezanosti virusa i karcinoma cerviksa. Napisao poglavlja iz svoje specijalnosti u udžbeniku Ginekologija (Zagreb 1967., 1977., 1987.) te u monografijama Kemoterapija solidnih malignih tumora (Zagreb, 1982.) i Porodništvo (Zagreb, 1994., 1999.).

1995 Umro Zvonimir Gjurić, hrvatski kirurg (Brestača kraj Novske, 19. I. 1923. — Zagreb, 5. I. 1995.). Gimnaziju je završio 1942. u Zagrebu, gdje je 1952. diplomirao na Medicinskom fakultetu te 1976. doktorirao tezom Komparativna studija kliničkih, artrografijskih i artroskopskih nalaza u dijagnostici ozljede koljena. Godine 1953–54. radi u farmaceutsko-kemijskoj tvornici »Pliva« u Zagrebu, a od 1954. u Traumatološkoj bolnici. Kirurgiju je specijalizirao na Kirurškom odjelu Bolnice »Dr. Mladen Stojanović« (danas Klinička bolnica »Sestre milosrdnice«) i u Traumatološkoj bolnici, a specijalistički ispit položio 1960. God. 1956–66. vodio je športsku ambulantu Higijenskog zavoda u Zagrebu, a 1965. postaje voditeljem odjela za športske ozljede u Traumatološkoj bolnici. Od 1959. sudjeluje u praktičnoj nastavi iz ratne kirurgije za studente medicine i liječnike na specijalizaciji te se 1981. habilitirao za docenta Medicinskog fakulteta. Predavao je i medicinsku gimnastiku 1957–58. na Višoj školi za tehničare zdravstvene struke, športske ozljede 1962–65. na katedri za športsku medicinu Visoke škole za fizičku kulturu te prvu pomoć 1963–65. na Rudarsko-geološko-naftnom fakultetu u Zagrebu. Tijekom 1966. usavršavao se u Lüdenscheidu (u bolnici Hellersen) u Njemačkoj, 1973. u Leuvenu u Belgiji, a potom u Oxfordu. Bio je glavni kirurg kirurške ekipe zagrebačkih bolnica za potresa u Skoplju te šef kirurške ekipe za potresa u Banja Luci. Bavio se različitim područjima kirurgije i traumatologije, a posebice traumatologijom zglobova i športskim ozljedama. Prvi je u nas uveo artroskopiju kao postupak pretrage ozlijeđenoga koljena. Bio je član Međunarodnog društva kirurga (International College of Surgeons, Dublin) i jedan od osnivača Sekcije za sportsku medicinu Zbora liječnika Hrvatske te njezin predsjednik 1966–69. Bio je svestran športaš, napose nogometaš. Počeo je 1935. u zagrebačkom HAŠK-u, od 1945. igra u »Akademičaru«, a od 1947. je u NK »Zagreb« i postaje hrvatski reprezentativac. Godine 1952. prestaje se aktivno baviti športom, ali ostaje športski liječnik u zagrebačkim nogometnim klubovima »Dinamo«, »Lokomotiva«, »Trešnjevka«, »Metalac« i NK »Zagreb«, u kojem je više od 40 godina bio i član uprave. Godine 1974. dobio je Trofej Saveza za fizičku kulturu Hrvatske.