Izdvojena događanja u Muzeju

Na današnji dan…

1896 rođen Ljudevit (Lujo) Naletilić, hrvatski liječnik (Mostar, 28. 10. 1896. – Zagreb, 2. 5. 1972.). Pripadnik je druge generacije studenata Medicinskog fakulteta Sveučilišta u Zagrebu. Diplomirao je 1924. godine te je stažirao u Sarajevu. Utemeljitelj je zdravstvene službe u Zagrebu na području južno od Save do Jastrebarskog i od Velike Gorice do Samobora. Radio je danonoćno obilazeći područje zaprežnim kolima, pružajući medicinsku pomoć u tada mogućem opsegu. Obavljao je porode, kraniotomije, vađenje zuba, male kirurške zahvate, lomove kostiju, preglede i cijepljenja školske djece, preglede škola, gostionica i drugih javnih objekata. Organizirao je izgradnju zdenaca, govoreći da tifus i dizenteriju bolje liječi čista voda nego lijekovi. Radio je na suzbijanju zoonoza koje su bile prisutne na ovom području u suradnji s prof. dr. Franom Mihaljevićem te objavljivao stručne radove. Surađivao je s Rockefellerovim institutom (danas Škola narodnog zdravlja „Andrija Štampar“) na zdravstvenom prosvjećivanju po selima. Ovaj preventivni rad bio je kontinuiran i nazivan je „Pokretno narodno sveučilište“. Sudjelovao je u borbi protiv tuberkuloze. Pomagao je siromašne studente, a siromašne pacijente liječio je besplatno. Bio je blizak narodu te su ga nazivali „naš doktor Lujo“. U praksi je oživotvorio koncepciju obiteljskog liječnika kojoj i danas težimo.

1984 Umrla Stanka Kovačić, hrvatska liječnica, ortopetkinja (Karlovac, 26. II. 1918. — Zagreb, 28. X. 1984.). Gimnaziju je završila 1937. u Karlovcu, na Medicinskom fakultetu u Zagrebu diplomirala 1943. i doktorirala 1959. tezom Prednost ankilozirajućih ortopedskih zahvata kod poliomijelitičnih kljenuti ekstremiteta. Radila je kao bolnička liječnica 1943.–1945. u Karlovcu i Vinkovcima, od 1945. u Vojnoj bolnici u Zagrebu, u kojoj je 1947. počela specijalizirati ortopediju. Od 1950. do umirovljenja 1975. djelovala je u zagrebačkoj Klinici za ortopediju, gdje je 1952. završila specijalizaciju. Usavršavala se u Velikoj Britaniji 1957.–58. Od 1966. docentica i od 1973. izvanredna profesorica na zagrebačkom Medicinskom fakultetu. Bila je organizatorica i voditeljica 1974./75. prve poslijediplomske nastave iz ortopedije u nas. Posebno se bavila problematikom iskrivljene kralježnice (skolioze i kifoze), posljedicama spastičnih kljenuti (napose kod dječje paralize), biomehanikom kuka te dječjom ortopedijom. Bila je dugogodišnja suradnica Zavoda za rehabilitaciju invalidne djece na Goljaku u Zagrebu i Bolnice za rehabilitaciju u Krapinskim Toplicama. Autorica je nekoliko poglavlja u udžbeniku Ortopedija (Zagreb, 1970., 1976., 1986.).