Izdvojena događanja u Muzeju

Na današnji dan…

1821 Rođen Rudolf Ludwig Karl Virchow, njemački liječnik, antropolog, biolog i političar (Schivelbein, 13. listopada 1821. – Berlin, 5. rujna 1902.). Virchowa se smatra ocem patologije (zajedno s Jamesom Pagetom).

1894 rođen Franjo (Fran) Kogoj, hrvatski liječnik (Kranjska Gora, 13. X. 1894. – Kranjska Gora, 30. IX. 1983.). Osnivač znanstvene dermatovenerologije u Hrvatskoj. Završivši u Pragu studij medicine (1920.) i specijalizaciju iz dermatovenerologije, habilitirao se za privatnoga docenta u Brnu. Od 1923. djelovao je u Klinici za kožne i spolne bolesti u Zagrebu, kojoj je 1927.–65. bio predstojnik; redoviti profesor zagrebačkoga Medicinskoga fakulteta. Uz to je 1955.–64. bio znanstveni voditelj Dermatovenerološke klinike u Ljubljani te 1967.–74. ravnatelj Instituta za klinička medicinska istraživanja u Zagrebu. Na njegov je poticaj 1965. osnovan Alergološki centar JAZU u Hvaru. Bavio se proučavanjem alergija, kožne tuberkuloze, keratodermija te problematikom egzema, uveo je novu koncepciju u liječenju sifilisa. Bio je redoviti član JAZU (od 1947.) i njezin dopredsjednik (1958.–72.). Godine 1962. dobio je Nagradu za životno djelo.

2000 Umro Miro Juretić, hrvatski pedijatar (Split, 8. siječnja 1919. – Split, 13. listopada 2000.). Klasičnu gimnaziju završio je 1937. u Splitu, diplomirao 1942. i doktorirao 1960. na Medicinskom fakultetu u Zagrebu tezom Exanthema subitum (Roseola infantum). Radio je 1943.–44. u domobranskoj bolnici u Splitu, zatim do 1948. u garnizonima Jugoslavenske armije u Šidu, Kopru, Vrhniki i Visu. Završio je specijalizaciju iz pedijatrije, započetu u zagrebačkoj Dječjoj bolnici 1942. godine, na Vojnomedicinskoj akademiji u Beogradu 1950. godine, a postao je šef Odjela za pedijatriju u Glavnoj pomorskoj bolnici u Splitu. Godine 1960., na vlastiti zahtjev, demobiliziran je u činu potpukovnika saniteta, počinje raditi na Dječjem odjelu splitske Opće bolnice i vodi ga od 1961. do 1965. godine. Habilitiran je kao docent na Medicinskom fakultetu u Rijeci 1965. godine, a do umirovljenja 1981. bio je predstojnik tamošnje Klinike za dječje bolesti. Ondje je 1971. izabran za izvanrednog, a 1976. za redovitog profesora. Usavršavao se u Poljskoj, Čehoslovačkoj i Kanadi. Na Medicinskom fakultetu reformirao je nastavu pedijatrije i sa suradnicima objavio tridesetak scenarija. Glavno područje djelovanja bilo mu je organiziranje zdravstvene zaštite djece spajanjem socijalne i kliničke pedijatrije, dječje epidemiologije, dječjih zaraznih bolesti i cijepljenja, preventivne pedijatrije i genetike. Konkretno je proučavao herpesne infekcije i šestu bolest te se bavio poviješću pedijatrije. Bio je predsjednik riječke podružnice Hrvatskog liječničkog zbora. Dobitnik je Nagrade grada Rijeke (1981.).

2026 Europski dan darivanja organa.