POVIJEST

Razvoj povijesti medicine u Hvatskoj i prve inicijative za osnivanje muzeja

Povijest medicine na našem se području počinje istraživati krajem 19. stoljeća, a u prvim desetljećima 20. stoljeća kreće i snažnija bitka za njezinu institucionalizaciju i profesionalizaciju kao nastavne i istraživačke discipline. Usporedo s tim procesom, ali i s jačanjem svijesti o nacionalnom identitetu, razvija se i potreba prikupljanja materijalne baštine. Na samim početcima osobita pozornost posvećuje se prikupljanju i raščlambi ljekaruša, kao važnim izvorima za proučavanje narodnih običaja i liječenja. U to vrijeme oblikuje se kao znanost i hrvatska etnologija u okrilju Hrvatske akademije znanosti i umjetnosti.

Ovdje je potkraj 19. stoljeća osnovan Odbor za narodni život i običaje te je 1896. godine pokrenut i prvi etnološki časopis Zbornik za narodni život i običaje Južnih Slavena. Prvi stručni medicinski časopisi na nacionalnom jeziku redovito uključuju članke o povijesno medicinske tematike, ili pak pozive čitateljstvu za istraživanje povijesti ili prikupljanje predmeta strukovne baštine. U najstarijem medicinskom strukovnom glasilu Liječničkom vjesniku već vrlo rano nailazimo i na povijesno-medicinske prvijence iz pera Gržetića, Potočke, Derenčina, Joanovića, Barléa itd.

Lujo Thaller

Interes koji su izazvali među čitateljstvom potaknuo je u prvim desetljećima 20. stoljeća okupljanje zainteresiranih oko internista Luje Thallera (1891. – 1949.) koji već tada zagovara uvođenje kolegija Povijest medicine u kurikulum Medicinskog fakulteta u Zagrebu.

Niz članaka u nastavcima Luje Thallera pod nazivom Povijest medicine Hrvatske i Slavonije od 1770-1850 objavljenih u Liječničkom vjesniku bio je predhodnica kasnije tiskanoj samostalnoj publikaciji i dobro polazište u nastavi povijesti medicine.

Lujo Thaller je 4. srpnja 1927. izabran za honorarnog profesora povijesti medicine, a 5. studenoga 1927. njegovim je predavanjem Značenje povijesti medicine utemeljena povijest medicine kao akademska disciplina na zagrebačkom Medicinskom fakultetu.
Kolegij će 1939. godine, nakon niza produktivnih godina, biti ukinut, no borba za njegov opstanak i status trajat će i tijekom sljedećih desetljeća.

Vladimir Ćepulić

Utjecaj ove prve grupe hrvatskih medikohistorika proširio se i na ostale liječnike, a posebice je pao na plodno tlo u vrijeme kada je na čelu Zbora liječnika bio Vladimir Ćepulić (1891. – 1964.).

Ćepulić je, nakon specijalizacije iz ftizeologije u Leysinu i Hamburgu, 1920. organizirao i vodio Odjel za tuberkulozu u zagrebačkoj Zakladnoj bolnici, a 1921. osnovao u Zagrebu prvi antituberkulozni dispanzer u kontinentalnoj Hrvatskoj.

Godine 1934. spojio je te dvije ustanove u Institut za tuberkulozu, koji je vodio do kraja Drugoga svjetskog rata.

Do 1945. bio je redoviti profesor ftizeologije na zagrebačkome Medicinskom fakultetu. Nakon rata u Zagrebu je bio ravnatelj središnjega Antituberkuloznoga dispanzera, ravnatelj Bolnice za tuberkulozu (1950. – 1958.), potom voditelj odjela za borbu protiv tuberkuloze pri gradskom Higijenskom zavodu.

Bio je predsjednik Hrvatskoga liječničkoga zbora (1935. – 1945.), a za vrijeme njegovog mandata 1935. godine Zbor dobiva svoju zgradu pa se akcije vezane uz oživotvorenje Muzeja za povijest zdravstva, koje ovaj liječnik snažno zagovara, intenziviraju.

Stanko Sielski

Uz Ćepulića najviše se oko osnivanja Muzeja angažirao Stanko Sielski (1891. – 1959.), liječnik epidemiolog, ravnatelj novoustanovljenog Zavoda za suzbijanje endemijskog sifilisa u Banja Luci.

Sielski je bio poznati stručnjak i osobiti poznavatelj povijesti medicine te istaknuti kolekcionar, koji je 1942. izabran za kustosa Muzeja u osnivanju. U Bosni je prikupio velik dio eksponata narodne medicine koja je predstavljena u Muzeju za povijest zdravstva pri Hrvatskom liječničkom zboru.

Hrvoje Tartalja

Dr. sc. Hrvoje Tartalja (1907. – 1990.), mag. pharm., prvi profesionalni povjesničar farmacije u Hrvatskoj i utemeljitelj Instituta za povijest farmacije s pripadajućom zbirkom (1952.), prve ustanove takve vrste u Jugoslaviji.

Naslov doktora farmaceutskih znanosti dodijeljen mu je na farmaceutskome fakultetu Sveučilišta u Parizu (1957.). Predavao je povijest farmacije na Farmaceutsko-biokemijskom fakultetu Sveučilišta u Zagrebu.

Postav Muzeja u Hrvatskom liječničkom domu

Muzej za povijest zdravstva otvoren je 29. siječnja 1944. i predstavljen javnosti. Njegov postav moguće je precizno rekonstruirati, na temelju korenspondencije Ćepulić-Sielski, ali također i na temelju objavljenih članaka u Liječničkom vjesniku i onovremenim javnim glasilima. Velik dio postava odnosio se na predmete ili fotografije vezane uz narodnu medicinu koje je najvećim dijelom prikupio Stanko Sielski na terenu. Ideja je bila prikazati narodnu baštinu, postupke liječenja, zavjetne predmete, zapise, amulete, talismane, amajlije, naputke za liječenje, sadržaj travarskog dućana i negdašnje brijačnice u kojoj se uz brijanje obavljalo i sunećenje (obrezivanje) ili neki drugi zahvati britvom.

Nakon što je Muzej otvoren 1944. godine, njegovim upraviteljem imenovan je Lujo Thaller, koji ga je koristio i u nastavi iz povijesti medicine, ponovno uvedenoj 1948. godine kao obvezni kolegij.

Zbirka za povijest medicine i farmacije

U Zagrebu, u okrilju Odsjeka za povijest medicinskih znanosti HAZU, već je više od 50 godina pohranjena Zbirka za povijest medicine i farmacije, koja čini inicijalnu jezgru fundusa Hrvatskog muzeja medicine i farmacije. Nastala je objedinjavanjem građe dviju zbirki: Farmaceutsko-historijske zbirke (osnovane 1937. godine) i Muzeja za povijest zdravstva u Hrvatskoj (osnovanog 1944. pri Zboru liječnika Hrvatske).

Zbirka je nastajala tijekom 20. stoljeća, uglavnom entuzijazmom ljekarnika i liječnika zainteresiranih za dokumentiranje razvoja medicine, farmacije i zdravstvene kulture u Hrvatskoj.

Među njima se ističu: prof. dr. Vladimir Ćepulić, osnivač Muzeja za povijest zdravstva u Hrvatskoj pri Hrvatskom liječničkom zboru; dr. Stanko Sielski, prvi kustos Muzeja za povijest zdravstva; dr. sc. Hrvoje Tartalja, mag. pharm., prvi profesionalni povjesničar farmacije u Hrvatskoj i utemeljitelj Instituta za povijest farmacije s pripadajućom zbirkom; prof. dr. sc. Lavoslav Glesinger, povjesničar medicine; prof. dr. sc. Mirko Dražen Grmek, utemeljitelj Odsjeka za povijest medicinskih znanosti te prof. dr. sc. Biserka Belicza, upraviteljica Odsjeka do 2005. godine.

Odsjek za povijest medicinskih znanosti – čuvar medicinske i farmaceutske baštine

Za Zbirku su se oduvijek brinuli djelatnici Odsjeka za povijest medicinskih znanosti HAZU, jedinstvene institucije na području Hrvatske koja se profesionalno bavi istraživanjem medicinske baštine. Premda neadekvatno smještena, iznalaženjem privremenih rješenja, tijekom godina je postavljena u radnim prostorijama Odsjeka gdje je tijekom desetljeća funkcionirala poput malog muzeja. Unatoč činjenici da se redovito dojmila posjetitelja – stručnjaka, kao i studenata u sklopu medicinske nastave, o čemu svjedoče i sačuvane Knjige utisaka, nije se pronalazio način za njezin adekvatan smještaj i stručnu obradu. Zbirka je pretrpjela dvije selidbe: iz Opatičke ulice u Demetrovu, a potom u Gundulićevu. Za vrijeme Domovinskog rata bila je sklonjena, i unatoč raketiranju Gornjega grada nije se oštetio niti jedan jedini eksponat.

Danas se Zbirka nalazi djelomično u sklopu radnih prostorija Odsjeka za povijest medicinskih znanosti HAZU u Gundulićevoj 24/III, a djelomično u prizemlju i dvorištu iste zgrade u privremenom spremištu.

Osnutak Hrvatskog muzeja medicine i farmacije

Aktualna upraviteljica Odsjeka prof. dr. sc. Stella Fatović-Ferenčić inicirala je 2006. godine osnivanje Hrvatskog muzeja medicine i farmacije, što je podržano u Razredu za medicinske znanosti čiji je tajnik tada bio akademik Zvonko Kusić. Na svojoj sjednici u lipnju 2006. godine Predsjedništvo Hrvatske akademije znanosti i umjetnosti podržalo je inicijativu Odsjeka i Razreda za medicinske znanosti da se u okviru Odsjeka za povijest medicinskih znanosti Zavoda za povijest i filozofiju znanosti utemelji Muzej za povijest medicine i farmacije. Ovaj je prijedlog u više navrata potvrđivan, a 16. svibnja 2011. u Razredu za medicinske znanosti sastao se inicijalni odbor koji je definitivno odlučio o pokretanju projekta.

Naposljetku, Hrvatski muzej medicine i farmacije osnovan je Rješenjem Ministarstva kulture RH od 7. srpnja 2014. godine. Hrvatska akademija znanosti i umjetnosti namijenila je za Muzej prostor bivše tiskare površine oko 350 m² u prizemlju Gundulićeve 24. Zaposlena je upraviteljica Muzeja: Silvija Brkić Midžić, viša kustosica; počela je raditi 2. ožujka 2015. godine. Imenovani su voditelj Muzeja: akademik Marko Pećina, tajnik Razreda za medicinske znanosti HAZU i zamjenica voditelja Muzeja: prof. dr. sc. Stella Fatović-Ferenčić, upraviteljica Odsjeka za povijest medicinskih znanosti.

Muzej funkcionira kao sedma muzejska ustanova u sastavu Hrvatske akademije znanosti i umjetnosti, a sve programe ostvaruje u suradnji s Odsjekom za povijest medicinskih znanosti iz kojega je izrastao.

Inicijalni odbor za Muzej, Razred za medicinske znanosti HAZU, 16. svibnja 2011.Slijeva nadesno: prof. dr. sc. Snježana Paušek Baždar, prof. dr. sc. Slobodan Kaštela, akademik Velimir Neidhardt, prof. dr. sc. Nikola Kujundžić, dipl. ing. arh. Aleksandra Stuparić, prof. dr. sc. Stella Fatović-Ferenčić, akademik Marko Pećina