Izdvojena događanja u Muzeju

Na današnji dan…

1899 Rođen Drago Chloupek, hrvatski liječnik, higijeničar (Šoštanj, Slovenija, 9. VIII. 1899. – Zagreb, 14. X. 1963.). Medicinu je studirao u Zagrebu, Krakovu i Grazu (1925.). Radio je u Epidemiološkom zavodu u Zagrebu (1926.–27.), bio upravitelj Doma narodnog zdravlja u Prištini (1928.–32.), a potom je do 1940. u zagrebačkoj Školi narodnog zdravlja vodio Odsjek za nastavu i propagandu. Preko Seljačkoga sveučilišta organizirao je higijensko-domaćinske tečajeve na selima. Uoči Drugoga svjetskog rata uspostavio je zdravstvenu službu Civilne zaštite. Od 1940. djelovao je u Beogradu. Po povratku u Zagreb 1951. voditelj je Odsjeka za zdravstvenu nastavu Centralnoga higijenskog zavoda sve do kraja života. Objavio je niz članaka i knjiga iz područja zdravstvenog prosvjećivanja (Kuća, naselje i zdravlje; Ti i tvoje zdravlje; Knjiga za svaku ženu i dr.), a sa snimateljem A. Gerasimovom snimio je oko 35 zdravstveno-prosvjetnih i dokumentarnih filmova (ističe se Jedan dan u turopoljskoj zadruzi, 1933.). Bio je voditelj prvoga sestrinskog centra za patronažu i urednik časopisa Sestrinska riječ.

2002 Umro Ljubomir Čečuk, hrvatski kirurg i urolog, akademik (Omiš, 24. III. 1920. – Zagreb, 9. VIII. 2002.). Gimnaziju je završio u Splitu, a studij medicine 1946. u Zagrebu. Neko vrijeme radio kao asistent u Zavodu za opću patologiju i patološku anatomiju u Zagrebu. God. 1947.–54. specijalizira kirurgiju u Skoplju i 1950.–51. urologiju u Beogradu. God. 1953. postaje asistentom Kirurške klinike na Rebru u Zagrebu, u kojoj od 1954. vodi Urološki odjel. Za docenta zagrebačkoga Medicinskog fakulteta habilitirao se 1961. te 1967. bio izabran za izvanrednog, a 1973. za redovitog profesora. Usavršavao se u Lyonu, Parizu, Berlinu, Chicagu i Madisonu. God. 1970. osamostalio je Urološki odjel pretvorivši ga u Kliniku za urologiju, koju vodi do umirovljenja 1986. Od 1973. do 1978. bio je predsjednik katedre za kirurgiju, ratnu kirurgiju i anesteziologiju Medicinskog fakulteta u Zagrebu, a 1981. osniva samostalnu katedru za urologiju i tako polaže temelj za razvoj suvremene urologije u nas. Te je godine postigao doktorat znanosti radnjom o cističnom bubregu. God. 1961. započeo je s eksperimentalnom transplantacijom bubrega na pokusnim životinjama, a 1973. izveo je transplantaciju bubrega na čovjeku. Radi toga je na Klinici osnovao Centar za hemodijalizu (1971.) i Centar za tipizaciju tkiva (1973.). Uveo je nove operativne metode rekonstruktivnih zahvata na odvodnim putovima mokraćnog sustava, primjerice intestinoureterocistoplastiku te originalna rješenja u operacijama kamenaca u nakapnici i bubrežnim čašicama, napose odljevne litijaze. U liječenju renovaskularne hipertenzije uveo je autotransplantaciju bubrega i rekonstrukciju renalne arterije pomoću autotransplantata, a pod njegovim je vodstvom ispitana i uvedena, prva u svijetu, metoda hlađenja bubrega venskim putem za zaštitu od hipoksije tijekom operativnog zahvata. Proučavao je cistične bolesti bubrega i uretera, bavio se tumorima urotrakta. Prikazao je razvoj i stanje medicinskih znanosti u nas, napose urološke znanosti. Bio je predsjednik Urološke sekcije Zbora liječnika Hrvatske te predsjednik Udruženja urologa Jugoslavije, a 1988. izabran za počasnoga člana Zbora liječnika Hrvatske. God. 1981. izabran je za izvanrednog, a 1990. za redovitog člana JAZU. Dobitnik je Nagrade grada Zagreba (1973.) i Republičke nagrade za životno djelo (1979.).