Izdvojena događanja u Muzeju

Na današnji dan…

1848 rođen Gustav Janeček, farmaceut i kemičar (Konopiště, 30. XI. 1848. – Zagreb, 8. IX. 1929.). Nakon pet razreda gimnazije u Plzeňu, 1864. odlazi na ljekarničku vježbeničku praksu u Nepomuk, a položivši tirocinijski ispit u Plzeňu 1867, pozvan je u Prag, gdje je radio kao ljekarnički pomoćnik J. Dittricha. Studij farmacije završava u Pragu 1871., privatno polaže ispit zrelosti u Plzeňskoj gimnaziji 1873., te 1875. završava studij kemije na Karlovu sveučilištu tezom Über die Elektrolyse des Wassers und das elektrolytisches Gesetz Faradays. U Beču je od 1875. asistent na Sveučilištu i slušač na Medicinskom fakultetu, od 1877. docent (za sudsku i redarstvenu kemiju) na Tehničkoj visokoj školi, a ubrzo i sudski kemičar pri Zemaljskom sudu. God. 1879. izabran je za izvanrednoga profesora kemije na Sveučilištu u Zagrebu, na kojem 1881. postaje redovitim profesorom. Bio je predstojnik 1879.–1924. Lučbenoga (poslije Kemijskoga) zavoda Mudroslovnoga fakulteta, a 1908/09. i rektor Sveučilišta. Utemeljitelj je moderne kemije i farmacije u Hrvatskoj. Zaslužan je za organizaciju studija kemije po uzoru na europska sveučilišta te za izgradnju i uređenje dvaju kemijskih zavoda (1884. na Strossmayerovu, a 1919. na Marulićevu trgu). Jedan od začetnika forenzične kemije u nas, uveo je predavanja iz fizikalne kemije, 1882. utemeljio (s V. Dvořákom i B. Jirušem) sveučilišni Farmaceutski učevni tečaj (iz kojega se poslije razvio Farmaceutsko-biokemijski fakultet) na kojem je bio prvi profesor farmaceutske kemije. Sudjelovao je u izradbi farmakopeja, a suradnjom s J. Domcem na drugom izdanju Hrvatsko-slavonskoga ljekopisa (Zagreb 1901) podignuo je hrvatsko ljekarništvo na svjetsku razinu. Pokrenuo je trgovinu i proizvodnju lijekovima osnutkom 1918. veledrogerije »Isis« (danas Medika) i 1921. farmaceutske tvornice »Kaštel« (danas Pliva). Njegov istraživački rad zadire u gotovo sva područja onodobne kemije. U bečkom je razdoblju s A. Liebenom istraživao homologiju alifatskih spojeva, a dolaskom u Zagreb najviše se bavio anorganskom, analitičkom, fizikalnom i forenzičnom kemijom, posebice analizom voda, elektrolizom kiselina i atomskim težinama. Radove je objavljivao u periodičnim publikacijama Justus Liebig’s Annalen der Chemie (Weilheim, 1877.), Sitzungsberichte der Kaiserlichen Akademie der Wissenschaften (Beč, 1877.), Rad JAZU (1881.–82., 1885.–87., 1892.–93., 1906., 1908.–09., 1911.–13.), Liječnički vjesnik (1889., 1899.), Vjesnik ljekarnika (1919., 1925.–27.), Glas apotekarstva (Novi Sad 1926.–27.), Arhiv za hemiju i farmaciju (1929.). Preveo je svoj laboratorijski Rukovodnik s njemačkoga na hrvatski jezik i napisao dva sveučilišna udžbenika. Pod Janečekovim je vodstvom 1886. izrađen prvi doktorat iz kemije (V. Horvat) na zagrebačkom Sveučilištu. God. 1893. osnovao je Društvo za uređenje i poljepšanje Plitvičkih jezera i okolice i na ostvarivanju toga cilja radio do kraja života. Bio je član JAZU od 1887., predstojnik njezina Matematičko-prirodoslovnoga razreda 1908.–17. i njezin predsjednik 1921.–24. te izvanredni član Češke akademije znanosti i počasni član ljekarničkih društava u Češkoj i Poljskoj.
1923 diplomirala Kornelija Sertić (Sv. Ivan Zelina, 1897. – Zagreb, 1988.), odnosno prim. dr. Nela Ibler-Sertić, hrvatska liječnica. Među prvima je ženama doktoricama medicine koje su diplomirale na Medicinskom fakultetu u Zagrebu. Od 1924. – 1928. radi u Epidemiološkom zavodu, gdje joj je šef dr. Berislav Borčić, zatim na Drž. Dječjem dispanzeru u Zagrebu kao asistentica i specijalizira pedijatriju u Zagrebu te kao stipendistica Rockefellerove zaklade, na Klinici za preventivu dječje tuberkuloze u Parizu. Od 1928. do 1931. specijalizira tuberkulozu i plućne bolesti u državnom lječilištu u Topolšici i antituberkuloznom dispanzeru u Zagrebu te radi u zagrebačkoj školskoj poliklinici kao zamjenik šefa. Na poticaj prof. dr. Andrije Štampara organizira Dom narodnog  zdravlja na Sušaku i zdravstvene stanice u Hrvatskom Primorju. Od 1930. do 1943. radi kao viši pristav i zdravstveni nadzornik u Antituberkuloznom dispanzeru na Trešnjevci u Zagrebu. Za vrijeme Drugoga svjetskog rata uzdržava obitelj kao liječnica članova Hrvatske obrtničke komore. U privatnoj ordinaciji u Hatzovoj ul. 17 prima pacijente i kao vješta kliničarka daje pneumotoraks pacijentima s tuberkuloznim kavernama. Neke od pacijenata iz okolice Zagreba liječila je besplatno. Nakon svršetka rata bila je ravnateljica Doma zdravlja «Trešnjevka» u Zagrebu te nakon toga kao primarijus i ravnateljica Bolnice za plućne  bolesti i TBC pluća u Rockefellerovoj ulici u Zagrebu. Kao stipendistica L´Union internationale contre la tuberculose bila je 1948. u Kopenhagenu radi proučavanja BCG vakcinacije i suzbijanja tuberkuloze. Bila je predsjednica TBC-sekcije Crvenog križa Hrvatske i za svoj stručni i socijalni rad primila više priznanja.

Poduprite i Vi projekt Muzeja i postanite prijatelji Hrvatskog muzeja medicine i farmacije!

error: Sadržaj je zaštićen!