Izdvojena događanja u Muzeju

Na današnji dan…

1744 Rođen Julije Bajamonti, hrvatski liječnik, književnik, skladatelj, glazbeni teoretičar, polihistor, filozof i enciklopedist (Split, 4. kolovoza 1744. – Split, 12. prosinca 1800.). Rodio se u splitskoj građanskoj obitelji koja se doselila iz Poreča 1704. godine. Studirao je medicinu u Padovi, a po završetku studija radio je kao liječnik u Hvaru i Splitu. Oženio se pučankom, zbog čega su ga se roditelji odrekli, pa je neko vrijeme živio i službovao u Kotoru. Imao je sina Emila i kćer Helenu. Nakon povratka iz Kotora djelovao je kao orguljaš i zborovođa u katedrali, a kasnije je nastavio liječničku praksu. Bio je prijatelj Ruđera Boškovića i veoma cijenjen u Dubrovniku. Bio je veoma svestran znanstvenik, liberalnog usmjerenja (volterijanac), a zbog svojeg je kritičkog odnosa prema feudalnom društvu i konzervativnoj Crkvi bio izložen kritikama širega građanstva Splita. Pisao je medicinske, povijesne, arheološke, etnološke, lingvističke, filozofske, prirodoznanstvene, nautičke, ekonomske i agronomske tekstove, a bavio se i fizikom, kemijom i astronomijom. Prikupljao je narodne pjesme i napjeve, građu za povijest Dalmacije i Splita u 16. i 17. stoljeću, kao i za enciklopedijski i glazbeni rječnik. Napisao je oko 150 skladbi, među kojima se ističu simfonije Svečana glorija, Passio nelle domenica delle Palme, Rekvijem (napisao ga je za svog prijatelja Ruđera Boškovića) i oratorij La traslazione di San Doimo. Napisao je djelo o povijesti Splita te knjigu o kugi u Dalmaciji u kojoj je iznio čitav niz podataka o zdravstvenim prilikama u Dalmaciji u 18. stoljeću. Bio je jedan od najistaknutijih članova splitske Gospodarske akademije. U vrijeme pada Mletačke Republike 1797. godine zalagao se za pripojenje Dalmacije sjevernoj Hrvatskoj. Godine 1797. izlagao je u govoru da je Austrija nasljednica stare hrvatske države, a u vezi ujedinjenja sastajao se i s fra Andrijom Dorotićem, najznačajnijim agitatorom za sjedinjenje s Hrvatskom. Smatrao se ilirskim (hrvatskim) domoljubom i iznimno se zanimao za hrvatski jezik, narodne običaje i predaju. Bio je Fortisov prijatelj i pratilac na putovanjima po Dalmaciji. Davao mu je dragocjene podatke o povijesti, običajima, narodnim vjerovanjima i životu stanovnika Dalmacije.

1929 Rođen Zdenko Škrabalo, hrvatski liječnik i političar, akademik (Sombor, 4. VIII. 1929. – Zagreb, 12. I. 2014.). Završivši u Zagrebu studij medicine (1953.) i specijalizaciju iz interne medicine (1958.), radio je u Internoj klinici pri Općoj bolnici »Dr. Ozren Novosel« (danas Klinička bolnica »Merkur«) u Zagrebu. Posvetivši se endokrinologiji, ondje je 1961. osnovao i vodio Centar za dijabetes (poslije Zavod, odnosno Klinika za dijabetes, endokrinologiju i bolesti metabolizma »Vuk Vrhovac«); redoviti profesor zagrebačkoga Medicinskog fakulteta od 1976. Kao glavni predstavnik Zagrebačke dijabetološke škole izradio je sa suradnicima tzv. hrvatski model zdravstvene zaštite bolesnika sa šećernom bolesti (koji je bio podloga razvoju europskoga modela) te je Zavod pretvorio u suradnički centar Svjetske zdravstvene organizacije. Godine 1972. pokrenuo je časopis Diabetologia Croatica. Od 1992. bio je redoviti član HAZU. Dobitnik je Nagrade za životno djelo za 1991. Godine 1992.–93. bio je ministar vanjskih poslova RH. Veleposlanik u Švicarskoj i Lihtenštajnu (1993.–96.) te u Mađarskoj (1996.–2000.).