Izdvojena događanja u Muzeju

Na današnji dan…

1921 Rođen Nikša Mihajlović, hrvatski liječnik (Lopud, Dubrovnik, 3. X. 1921. – 12. VII. 1975.). Osnovnu školu i realnu gimnaziju završio je u Dubrovniku. Godine 1941. upisao se na Medicinski fakultet u Zagrebu, a 1943. godine zbog ratnih prilika napušta studij, vraća se u Dubrovnik, te 1944. stupa u partizansku mornaricu, vršeći razne sanitetske dužnosti, da bi početkom 1946. nakon demobilizacije u činu poručnika JNA nastavio studij medicine u Zagrebu koji je završio 1951. godine. Po završenom stažu 1952. stupa u službu u Zavodu za radiologiju Opće bolnice „Dr. Josip Kajfeš“ (danas „Sveti Duh“) u Zagrebu. Nakon položenog specijalističkog ispita iz rendgenologije 1955. godine po potrebi službe grada Zagreba premješten je i postavljen za šefa rendgenskog kabineta u DNZ Črnomerec i uspješno ga vodi do 1960. godine, kada je prilikom ponovne reorganizacije zdravstvene službe u Zagrebu premješten u Zavod za radiologiju opće bolnice „Dr. Josip Kajfeš“. Uza sav stručni i predani rad kao radiolog bio je i društveno-politički aktivan, te je bio predsjednik Savjeta organizacijske jedinice Zavoda za radiologiju, član Radničkog savjeta bolnice, član upravnog odbora Sindikalne organizacije bolnice i njezin predsjednik. Zvanje primarijusa stekao je 1971. godine. Za svoj predani rad u nekoliko je navrata bio pohvaljivan i odlikovan.

1928 Rođen Vladimir Breitenfeld, hrvatski liječnik, infektolog (Zagreb, 3. X. 1928. – 17. I. 1998.). Sin Josipa, neuropsihijatra i Mire rođ. Mašek, oftalmologinje; unuk Dragutina Mašeka Bosnadolskog, jednoga od osnivača zagrebačkoga Medicinskog fakulteta. Studij medicine završio u Zagrebu 1953. Od 1956. radi u zagrebačkoj Bolnici za zarazne bolesti, gdje je 1960. završio specijalizaciju iz infektologije. Iste je godine izabran za asistenta pri Katedri za infektologiju zagrebačkoga Medicinskog fakulteta. Od 1958. vodi kardiografski laboratorij u Bolnici za zarazne bolesti (poslije Klinika za infektivne bolesti »Fran Mihaljević«), a od 1972. Odsjek za crijevne zarazne bolesti. Za naslovnog docenta Medicinskog fakulteta habilitira se 1972., a od 1973. vodi Katedru za zarazne bolesti Stomatološkog fakulteta u Zagrebu. Doktorat medicinskih znanosti postigao je 1975. disertacijom o etiološkim i kliničkim varijacijama šigeloza u nas. God. 1977. izabran je za naslovnoga izvanrednog, 1979. za izvanrednog te 1981. za redovitog profesora. Baveći se kliničkom infektologijom, posebice problematikom infektološke enterologije, pridonio je suvremenim saznanjima o patomorfozi, patogenezi, dijagnostici i terapiji crijevnih zaraznih bolesti.