Magistarska diploma Stanislava Ilakovca, Graz, 1904., HMMF-976
Stanislav Ilakovac
Stanislav Ilakovac, farmaceut (Vinkovci, 5. XI. 1883 — Jasenovac, 1942). Nakon završenih šest razreda gimnazije u Vinkovcima, 1899. započeo praksu u ljekarni Feliksa Kirchbauma u Starom Vukovaru, a drugi je dio prakse 1900–02. proveo u novootvorenoj ljekarni Valerijana Rittermanna u Bosanskom Šamcu. Tirocinalni ispit položio u Sarajevu, a farmaciju studirao u Grazu 1902–04. Po završetku studija najprije radi u ljekarni u Vinkovcima 1904–06, potom u Zagrebu 1906–08, Beogradu 1908, ponovo u Vinkovcima 1908–09. pa u Zvorniku 1910. i Virovitici 1911–12. Nakon toga opet je 1912–20. u Zagrebu, zatim u Križu, Sunji, Đurđevcu i Pregradi. God. 1921. Ministarstvo narodnoga zdravlja raspisuje natječaj za ljekarnu kraj glavnoga kolodvora u Zagrebu. I. se natječe za tu koncesiju, ali je dobiva tek 1924. te Kolodvorska ljekarna iste godine počinje s radom, a 1927. seli se u primjereniji prostor na početku Mihanovićeve ul. (danas Starčevićev trg, kbr. 6). God. 1937. zbog novčanih teškoća prodaje ljekarnu, a 1940. kupuje seosku ljekarnu u Dubravi kraj Gradeca. Na poč. II. svjetskog rata, kao ljevičar i aktivist, dva je puta uhićen i izvođen pred sud, a potom deportiran u logor u Jasenovcu, gdje je nakon bolesti i zlostavljanja umro. —
Bio je aktivan u organiziranju Saveza apotekarskih suradnika, osvjedočen borac za radnička prava ljekarnika, a organizaciju farmacije zamišljao je na zadružnoj osnovi te je u ljekarničkom zadrugarstvu vidio najbolju mogućnost za preobrazbu komercijalno orijentirane farmacije u uglednu zdravstvenu struku.
Preporučivao je tiskanje opsežne zbirke recepata koja bi liječnicima olakšala propisivanje lijekova, a ljekarnicima vratila ljekarnički posao. Zauzimao se i za produljenje dvogodišnjega, poslije trogodišnjega studija farmacije na četiri godine, bez prethodne prakse u ljekarni, kao i za podizanje farmaceutskoga odsjeka na stupanj fakulteta. Napisima u stručnom tisku i velikim novčanim darom pomogao je proširenje Farmakognoškoga zavoda u Zagrebu. Uz temeljito poznavanje svih farmaceutskih disciplina, raspolagao je i velikim medicinskim znanjem te širokom općom izobrazbom.
Pisao je strukovne članke sa socijalnom problematikom i radove iz kemije, farmakognozije, galenske farmacije, botanike, povijesti farmacije, o farmakopejama, homeopatiji i dr. Znanstvene je radove i stručne članke objavljivao u časopisima Farmaceutski vijesnik (1914, 1919, 1921–40), Glas apotekarstva (Novi Sad 1921–22, 1927–28), Vjesnik ljekarnika (1923–24), Apotekarski vjesnik (1938–39), Farmacija (1938–39), a potpisivao ih je katkada samo oznakom Sic. Bio je predsjednik Hrvatskoga farmaceutskoga društva 1913–14. i glavni urednik Farmaceutskoga vjesnika 1919.
