Restaurirane knjige za stalni postav Muzeja

Restaurirane knjige za stalni postav Muzeja

Restaurirane knjige za stalni postav Muzeja

Restaurirane knjige za stalni postav Muzeja

Zahvaljujući potpori Ministarstva kulture RH, u ovoj godini restaurirane su prve četiri knjige za stalni postav Muzeja. Konzervatorsko-restauratorske radove izveli su u Knjigovežnici – obrtu za usluge u Zagrebu restauratori za knjige i papirnatu građu Mario Kauzlarić i Jasna Dulić Tadić.

Riječ je o sljedećim značajnim djelima:

Ivan Dežman, RĚČNIK LĚČNIČKOGA NAZIVLJA, Zagreb, 1868., 142 str., 24 x 16 cm, Knjižnica OPMZ HAZU, inv. br. 4056

Ivan Dežman, hrvatski liječnik, leksikograf i književnik (Rijeka, 6. V. 1841. – Zagreb, 24. X. 1873.). Studij medicine završio u Beču 1864. U Zagrebu bio uznički liječnik i gradski fizik, saborski zastupnik, istodobno djelovao u književnosti Šenoina kruga. God. 1871./72. bio je glavni urednik Vienca. Sastavio je prvi hrvatski medicinski rječnik (1868.), služeći se jezičnim savjetima i rukopisnom građom F. Kurelca. Objavljivao je i znanstveno-prosvjetne članke (Vienac, 1869.–73.). Osnovao društvo za popularna znanstvena predavanja (1869.), u kojem je držao predavanja iz higijene (skupljena u knjizi Čovjek prema zdravlju i ljepoti, 1872.).

Antun Lobmayer, ČOVJEK I NJEGOVO ZDRAVLJE, Zagreb, 1898., 190 str., 19,6 x 13,5 cm, Knjižnica OPMZ HAZU, inv. br. 698

Antun Lobmayer, hrvatski liječnik (Ruma, 12. VIII. 1844. – Zagreb, 21. III. 1906.). Završio studij medicine u Beču 1869., gdje je bio asistent znamenitoga kirurga Theodora Billrotha usavršivši se i u porodništvu. God. 1872.–77. djelovao je u Osijeku, a potom je do 1905. bio ravnatelj novoosnovanoga Zemaljskoga rodilišta i profesor Primaljskog učilišta u Zagrebu. U Osijeku je bio jedan od pokretača i glavni urednik prvoga hrvatskog medicinskog časopisa Glasnik Društva slavonskih liječnika (1877.), a u Zagrebu Liječničkoga vjesnika (1885.–97.). Od 1887. bio je docent sudske medicine i zdravstvenog zakonodavstva zagrebačkoga Sveučilišta. Istaknuo se kao jedan od naših najplodnijih zdravstvenih prosvjetitelja koji je objavio stotinjak članaka o higijeni, zaraznim bolestima, podizanju djece i prvoj pomoći, udžbenik za primalje te 30-ak knjiga, od kojih su najpopularnije bile Kućni liječnik i Čovjek i njegovo zdravlje.

Fran Gundrum, ZDRAVSTVO SPOLNOGA ŽIVOTA, Zagreb, 1905., 175 str., [10] listova s tablama, [3] str., 21 x 14 cm, Knjižnica OPMZ HAZU, inv. br. 853 (s vlastoručnom posvetom autora dr. Milivoju Dežmanu)

Fran Gundrum-Oriovčanin, hrvatski liječnik i kulturni djelatnik (Oriovac, 9. X. 1856. – Križevci, 24. VII. 1919.). Djelovao je kao gradski fizik u Brodu na Savi, potom u različitim mjestima u Bugarskoj, a od 1894. do kraja života kao gradski fizik i ravnatelj bolnice u Križevcima te docent higijene na tamošnjem Gospodarskom učilištu. Istaknuo se kao zdravstveni prosvjetitelj i popularizator medicine, promicatelj higijenskoga načina življenja te kao borac protiv alkoholizma i pušenja; plodan medicinski pisac. Bio je osnivatelj i predsjednik Društva apstinenata Hrvatske i Slavonije, putopisac i književnik, prevoditelj s bugarskoga, numizmatičar i kolekcionar, pokretač i nositelj različitih društvenih djelatnosti u Križevcima. Napisao je prvi hrvatski priručnik o spolnoj higijeni.

Joso Arambašin, LIJEČNIČKI RJEČNIK, Split, 1912., 362 str., 24 x 16 cm, Knjižnica OPMZ HAZU, inv. br. 237

Joso Arambašin, hrvatski liječnik (Kaštel Novi, 30. X. 1861. – Split, 21. VI. 1945.). Završivši 1887. studij medicine u Beču, radio je u Tisnom i Kaštelima, a od 1893. kao općinski i sudski liječnik u Splitu. U svrhu popularizacije higijene izdao je knjige: Higijena noge (1922.), Ljudsko tijelo i njegovo zdravlje (1927.), Higijena i medicina na brodu (1937.). Njegov Liječnički rječnik (1912.) riznica je narodnog medicinskog nazivlja.

 

Podijelite na društvenim mrežama:
error: Sadržaj je zaštićen!