Među knjigama koje čuva Hrvatska akademija znanosti i umjetnosti posebno mjesto pripada džepnom primjerku Dioskuridova djela De medica materia libri sex, objavljenom u Lyonu 1547. u latinskom prijevodu Jeana Ruela. Riječ je o najstarijoj knjizi Zavoda za povijest i filozofiju znanosti HAZU, pohranjenoj u knjižnici njegova Odsjeka za povijest medicinskih znanosti pod inventarnim brojem 3238. Primjerak ima 324 lista, a dimenzije knjižnog bloka iznose svega 11,4 × 8 × 3,2 cm.

Pedanije Dioskurid, grčki liječnik iz prvoga stoljeća, u svojem je djelu opisao prirodne tvari biljnoga, životinjskoga i mineralnoga podrijetla, njihovu pripravu i medicinsku primjenu. Njegov je tekst stoljećima bio važan oslonac medicinskoga i farmaceutskoga znanja. Renesansna izdanja, prijevodi i komentari omogućili su njegovo daljnje širenje i ponovno razmatranje u svjetlu novih spoznaja. Naslovnih šest knjiga lionskoga izdanja uključuje i pridruženu građu o otrovima, dok popis ljekovitih tvari i kazalo olakšavaju uporabu djela kao priručnika.

Vrijednost Akademijina primjerka dodatno određuje njegova dokumentirana povijest. Pečat na naslovnici potvrđuje pripadnost Franjevačkoj knjižnici u Sinju, a rukopisna bilješka darovanje Zavodu za opću, anorgansku i analitičku kemiju Farmaceutskoga fakulteta u Zagrebu 22. svibnja 1948. Knjiga je poslije dospjela u Akademijin Institut za povijest nauka. Njezino očuvanje pripada širem institucionalnom nasljeđu koje su oblikovali Hrvoje Tartalja, povezivanjem povijesti farmacije s nastavom i muzejskom djelatnošću, te Mirko Dražen Grmek, razvojem istraživačke ustanove i njezinih zbirki.

Digitalizaciju primjerka izveo je Goran Vržina 2018., a konzervatorsko-restauratorske zahvate Mario Kauzlarić 2026. godine. Sanirana su oštećenja listova, ponovno sašiven knjižni blok, izrađene nove pergamentne korice i zaštitna kutija. Restauriranjem je osigurana stabilnost knjige za daljnje čuvanje, istraživanje i buduće muzejsko predstavljanje. Suradnja Odsjeka za povijest medicinskih znanosti i Hrvatskog muzeja medicine i farmacije HAZU pritom pokazuje kako se dugotrajna znanstvena skrb za knjižni fond nastavlja konkretnim postupcima zaštite. Predviđenim uključivanjem izvornika i njegove digitalne preslike u stalni postav Muzeja ovaj će renesansni priručnik dobiti novu obrazovnu ulogu, uz očuvanje materijalnih svjedočanstava njegove gotovo petstoljetne povijesti.

Ovaj primjerak pokazuje zašto očuvanje stare medicinske knjige obuhvaća više od zaštite njezina sadržaja. Vlasnički zapisi, pečati i materijalna obilježja svjedoče o putovima znanja i povijesti njegova prihvaćanja. Izreka Habent sua fata libelli — knjige imaju svoju sudbinu — ovdje povezuje renesansni priručnik sa suvremenom znanstvenom i muzejskom skrbi koja mu osigurava novo mjesto među istraživačima i budućim posjetiteljima Muzeja.