Dr. sc. Martin Kuhar, upravitelj Zavoda za povijest i filozofiju znanosti HAZU, sudjelovao je na konferenciji Sustavi skrbi i obrazovanja djece s osjetilnim teškoćama u prvoj i drugoj jugoslavenskoj državi koja je održana 9. rujna 2026. na Inštitutu za novejšo zgodovino (Institutu za noviju povijest) u Ljubljani. Održao je predavanje pod naslovom Histerični poremećaji motorike u Prvome svjetskom ratu: iskustva i prakse ortopedskog odjela Bolnice Crvenog križa u Zagrebu, koje je priredio u koautorstvu s dr. sc. Stellom Fatović-Ferenčić.

SAŽETAK
Golemi psihološki teret Prvoga svjetskog rata nametnuo je korjenitu promjenu paradigme u medicini ranoga 20. stoljeća, potaknuvši tada nove discipline poput ortopedije da se, uz fizičku rehabilitaciju, suoče s kompleksnim psihogenimpatologijama. Ovaj rad analizira načine na koje je dr. Vladimir Ćepulić, djelujući unutar ortopedskog odjela Bolnice Crvenog križa u Zagrebu, interpretirao i liječio funkcionalne poremećaje motorike kod 107 vojnih veterana u razdoblju od 1915. do 1917. godine. Oslanjajući se na povijesnu i kontekstualnu analizu Ćepulićeve studije iz 1919. godine, u radu se evaluiraju njegova klinička dokumentacija i fotografska građa u svjetlu onodobnih europskih medicinskih diskursa. Odbacujući isključivo organska tumačenja ratne traume, Ćepulić se priklonio psihogenim teorijama, prepoznajući ove motoričke smetnje kao oblike «stečene histerije» potaknute ekstremnim borbenim stresom. Djelujući unutar autoritarnoga bolničkog okruženja, zagrebački je odjel primjenjivao iznimno heterogen terapijski repertoar s ciljem brze obnove radne i vojne sposobnosti pacijenata. Postupci su se kretali od verbalne sugestije i plitke hipnoze do bolnih faradičkih struja, simuliranih operacija pod lakom anestezijom te rigidnih sugestivnih vježbi vojnog tipa, dok su klasični kirurški zahvati ostajali bez uspjeha. Ova povijesna rekonstrukcija pokazuje da je značajan dio vojnika s manifestacijama onoga što danas prepoznajemo kao funkcionalni neurološki poremećaj (FND) bio zbrinjavan unutar institucionalnoga ortopedskog okvira, a ne isključivo na neuropsihijatrijskim odjelima. Ćepulićevo kliničko i fotografsko nasljeđe nudi dragocjenu komparativnu osnovu za razumijevanje epidemiologije poremećaja uzrokovanih traumom te osvjetljava povijesne korijene suvremenih, multidisciplinarnih strategija u rehabilitaciji složenih konverzivnih stanja.

Više o znanstvenoistraživačkom projektu Sistemi skrbi in izobraževanja otrok s senzornimi ovirami v prvi in drugi jugoslovanski državi može se pročitati putem poveznice: https://inz.si/projekt/sistemi-skrbi-in-izobrazevanja-otrok-s-senzornimi-ovirami-v-prvi-in-drugi-jugoslovanski-drzavi/