Josip Berlot
(1895. – 1975.)

Josip Berlot HMMF
Josip Berlot HMMF

Diploma doktora medicine Josipa Berlota
Universitas Carolinae Bohemicae, Prag, 10. 7. 1920., inv. br. HMMF-65

Josip Berlot

Josip Berlot, bakteriolog, imunolog i higijeničar (Rijeka, 28. IV. 1895. — Zagreb, 14. IX. 1975.). Gimnaziju je pohađao u Gorici, a medicinu studirao u Beču, Parizu i Pragu, gdje je promoviran 1920. Kao predstojnik Odjela za proizvodnju bioloških preparata Epidemiološkog zavoda (poslije Higijenski zavod) u Zagrebu započinje 1923. predradnjama za proizvodnju domaćeg seruma protiv difterije te drugih antitoksičnih seruma i antibakterijskih preparata. God. 1924. boravi u SAD u Higijenskom zavodu u Albanyju, gdje proučava ulogu retikuloendotelijalnog sustava kod imunosti (Journal of Experimental Medicine, New York 1926.; Liječnički vjesnik, 1926., 1927.).

Po povratku u domovinu intenzivno se bavi problemima imunizacije (Praktični liječnik, 1927.; Liječnički vjesnik, 1929.) te je nakon mnogobrojnih eksperimenata 1929. pušten u promet prvi difterični antitoksični serum u Jugoslaviji. God. 1930. Berlot u Bostonu završava specijalizaciju iz bakteriologije, imunologije i higijene. Radi neko vrijeme kao privatni liječnik i liječnik gradske ambulante u zagrebačkoj klaonici, a zatim kao gradski higijeničar pri Gradskom fizikatu u Zagrebu. Kao načelnik higijensko-epidemiološke službe grada Zagreba provodio je asanaciju zapuštenih zagrebačkih predgrađa (Gradska općina, 1938.; Gradski namještenik, 1939.), radio je na higijenskoj vodoopskrbi i kanalizaciji grada. Prvi je u Zagrebu uveo dvokratno suzbijanje komaraca te sistematsku deratizaciju. Organizirao je zdravstveno prosvjećivanje te osnovao poseban Higijenski muzej. Bio je pokretač higijensko-domaćinskih tečajeva, tečajeva »majka i dijete« te mnogih drugih zdravstveno-prosvjetnih akcija. Uoči II. svjetskog rata istakao se u organizaciji zdravstvene službe civilne zaštite te je bio jedan od osnivača Škole za civilnu zaštitu.

Nakon oslobođenja bio je viši zdravstveni savjetnik Zdravstvenog odjela GNO Zagreba i sanitarni inspektor GNO Zagreba te se zalagao za bolju organizaciju te službe (Higijena i tehnika, 1948.). Osobito se bavio komunalnom higijenom te je pisao o problematici higijene u gustom naselju (Problemi higijene, Beograd 1951.) i o sahranjivanju mrtvaca (Komunalna higijena, Beograd i Zagreb 1953.); bio je honorarni nastavnik komunalne higijene na Medicinskom fakultetu u Zagrebu.

Bio je član Naučno-medicinskog savjeta NR Hrvatske, član Stručnog savjeta Ministarstva narodnog zdravlja te konzultant Imunološkog zavoda u Zagrebu – zavoda kojem su prvi temelji bili u predratnom Berlotovu Odjelu za proizvodnju bioloških preparata. Bavio se i poviješću svoje struke te je sastavio pregled razvoja mikrobiologije i imunologije u Hrvatskoj (I. simpozij o historiji mikrobiologije i imunologije u Hrvatskoj do 1923. godine, Zagreb 1973.). Dobitnik je zlatne medalje Društva urbanista Jugoslavije.

Podijelite na društvenim mrežama:
error: Sadržaj je zaštićen!