Portret Hrvoja Tartalje, tempera, 1973., HMMF-2418
Hrvoje Tartalja
Hrvoje Tartalja, hrvatski farmaceut (Konjic, BiH, 2. V. 1907 – Zagreb, 11. VII. 1990).
Bavio se općom poviješću farmacije s naglaskom na razvoju ljekarništva i ljekarničkoga zakonodavstva, prirodnim izvorima za potrebe farmakoterapije, etikom u zdravstvu te izobrazbom farmaceutâ. Osnivač Zavoda za povijest farmacije (1950). Honorarni nastavnik na Farmaceutsko-biokemijskom fakultetu u Zagrebu. Osnivač Instituta za povijest farmacije (1952), prve takve ustanove u tadašnjoj Jugoslaviji i rijetke u svijetu, te Savezne jugoslavenske sekcije za povijest farmacije. Naslov doktora farmaceutskih znanosti dodijeljen mu je na Farmaceutskome fakultetu Sveučilišta u Parizu (1957). U zvanje izvanrednog profesora na Farmaceutskom fakultetu u Zagrebu izabran je 1961.
Bio je predsjednik Farmaceutskog društva Hrvatske, osnivač i tajnik Savezne sekcije za povijest farmacije te potpredsjednik Jugoslavenskog društva povjesničara medicine, farmacije i veterinarstva. Bio je i potpredsjednik Union Mondiale des Sociétès d’Historie de la Pharmacie, član Međunarodne akademije za povijest farmacije i mnogih drugih svjetskih farmaceutskih organizacija. Bavio se ponajviše poviješću farmacije. Autor je mnogobrojnih znanstvenih i stručnih radova.
Bio je urednik i član redakcija mnogih časopisa među kojima je i Farmaceutski glasnik. Posebnu pažnju posvećivao je očuvanju i restauriranju spomenika ljekarničke baštine i priređivao izložbe iz povijesti farmacije. Objavio je skripte: Kratki pregled povijesti farmacije (1952) i Farmaceutska deontologija (1954). Dobio je brojna odličja, nagrade i medalje, među kojima su: Orden za zasluge za narod sa zlatnim vijencem, Prix Faure laureat Farmaceutskog fakulteta u Parizu. Farmaceutsko društvo Hrvatske dodijelilo mu je Medalju »Julije Domac« (1958).
