Tirocinijske diplome – prije i nakon osnutka Ljekarničkog zbora

Tirocinijske diplome – prije i nakon osnutka Ljekarničkog zbora
Tirocinijske diplome – prije i nakon osnutka Ljekarničkog zbora

Tirocinijska diploma Pavla Panca, inv. br. HMMF-59, detalj

Tirocinijske diplome – prije i nakon osnutka Ljekarničkog zbora

(Izvadak iz teksta: Fatović-Ferenčić, Stella. Od ljekarni do fakulteta – Zbirka diploma i povelja Hrvatskog muzeja medicine i farmacije HAZU kao svjedočanstvo razvoja edukacije farmaceuta na području Hrvatske. // Diplome i povelje hrvatskih farmaceuta iz zbirke Hrvatskog muzeja medicine i farmacije. Zagreb: Hrvatska akademija znanosti i umjetnosti; Hrvatsko farmaceutsko društvo, 2019. Katalog izložbe, str. 5-60.)

Obrazac tirocinijskih diploma pisanih u vremenima kada je obrazovanje ljekarnika još uvijek bilo unutar cehovskih okvira, dakle prije osnutka ljekarničkog gremija, u naslovu velikim slovima sadrži ime ljekarnika (vlasnika ljekarne) kod kojega je vježbenik vršio praksu (Ego Georgius Augustin, Ego Antonuis Aslaitner, Infrascriptus Eduardus Meder Phar.). Time se naglašava mjesto i mentor koji je vježbenika proveo kroz propisano vrijeme prakse te ističe njegova uloga i trud, što se dobro može uočiti kod naših najstarijih sačuvanih tirocinijskih diploma: Pavla Panca st. iz 1814., Pavla Panca ml. iz 1843. i Franje Schezta iz 1846. godine.

Nakon osnutka Ljekarničkog zbora to više nije bilo uobičajeno.

Osnutkom Ljekarničkog zbora 1858. godine stvoren je prostor za intenzivan razvoj struke: uvodi se hrvatski jezik u službenu korespondenciju, 1876. godine uvodi se metrički sustav u izradu lijekova, 1882. se osniva Farmaceutski tečaj pri Mudroslovnom fakultetu i 1888. se objavljuje prva Hrvatsko-slavonska farmakopeja. U nadležnosti Ljekarničkoga zbora bili su i upisi, naukovanje i ispiti farmaceutskih vježbenika te izdavanje tirocinijskih diploma koje su bile uvjetom za upis na neko od sveučilišta. Iz tog razdoblja sačuvano je nekoliko tirocinijskih diploma naših  ljekarnika: Maksimilijana Batistića iz 1864., koja je izdana u Trstu; Valentina Vouka, također iz 1864., izdana u Ljubljani; Ivana Csillaga iz 1871., izdana u Zagrebu; Ladislava Gayera iz 1885., izdana u Osijeku; Gustava Porschinskog iz 1886., izdana u Zagrebu; Kazimira Seitza iz 1890., izdana u Zagrebu; Milana Tkalčića iz 1901., izdana izvan naše zemlje, u Češkim Budjejovicama, te Stjepana Milčetića, izdana 1909. u Zagrebu. Diplome iz tog razdoblja već u naslovu ukazuju na činjenicu da ih izdaje nadležno tijelo – farmaceutski gremij (Nos antistites gremii pharmaceutici, katkada Commissio Zagrabiensis i sl.), a u potpisu se rukopisom navode članovi povjerenstva.

Podijelite na društvenim mrežama:
error: Sadržaj je zaštićen!