This Day In History: 1954-08-31

Umro Ivan Herzog, hrvatski liječnik, neuropsihijatar (Đakovo, 30. I. 1883. — Zagreb, 31. VIII. 1954.). Klasičnu gimnaziju završio je 1901. u Zagrebu, medicinu studirao u Beču i Pragu, gdje je i promoviran 1907. Potom specijalizira neuropsihijatriju 1908.–09. u duševnoj bolnici u Hildburghausenu te u internoj i psihijatrijskoj klinici u Pragu. Potkraj 1909. postaje sekundarni liječnik internog odjela zagrebačke Bolnice milosrdne braće (poslije Zakladna bolnica), u kojem su se liječili i neuropsihijatrijski bolesnici. U toj bolnici od 1912. vodi i rendgenski laboratorij (od 1918. rendgenski odjel). Za I. balkanskog rata, kao dragovoljac u kragujevačkoj vojnoj bolnici, zapaža pojavu psihičkog šoka u ranjenih vojnika. Nastavlja se usavršavati u neuropsihijatriji 1918.–19. u Pragu, 1924. u Münchenu te 1928. u Parizu. Po povratku iz Praga 1919. osniva u Zakladnoj bolnici Odjel za živčane i duševne bolesti, prvi takve vrste u Hrvatskoj. God. 1935. pri tom je odjelu osnovao našu prvu mentalnohigijensku ustanovu – Stanicu za psihohigijenu. Uspostavom NDH otpušten je i u tri navrata interniran, 1945. opet preuzima vodstvo svog odjela sve do 1949. kad je taj odjel ukinut. Tada je premješten u Opću bolnicu »Dr. Mladen Stojanović« (danas Klinička bolnica »Sestre milosrdnice«) te obnavlja 1950. rad Stanice za psihohigijenu, no iste je godine umirovljen. Još je neko vrijeme radio honorarno u toj stanici, kao konzilijarni neurolog u Općoj bolnici »Dr. Josip Kajfeš« (danas Opća bolnica »Sv. Duh«) te kao sudski vještak. Prihvativši moderne tečevine tadašnje psihijatrije, uveo je humani pristup duševnim bolesnicima i medicinske metode u liječenju psihoza. Proučavao je progresivnu paralizu i shizofreniju, halucinacije i prisilne predodžbe, bolesti ekstrapiramidnoga motornog sustava. Dao je nova i originalna zapažanja kod tzv. reumatske kljenuti ličnog živca. U Stanici za psihohigijenu provodio je liječenje alkoholizma, bavio se terapeutskom primjenom hipnoze, a napose forenzičnom psihijatrijom. Pisao je o prilikama u našim duševnim bolnicama, podvrgnuo je kritici projekte zakona o umobolnicama i kaznenog zakona. Bio je predsjednik Neuropsihijatrijske sekcije Zbora liječnika Hrvatske. Školovani violinist; u njegovu se zagrebačkom domu njegovala komorna glazba. U triju su s njim svirali njegova sestra Tereza, pijanistica, i Rudolf Matz, violončelist, a u gudačkom kvartetu izmjenjivali su se uglavnom liječnici glazbenici izvodeći klasični koncertni repertoar. God. 1927.–34. bio član ravnateljstva Hrvatskoga glazbenog zavoda.

error: Sadržaj je zaštićen!