This Day in History: 1895-09-28

Umro Louis Pasteur, francuski kemičar i biolog (Dolje, 27. XII. 1822. – Villeneuve-l’Étang blizu Pariza, 28. IX. 1895.). Diplomirao je kemiju u Besançonu (1842.) i doktorirao na École normale supérieure u Parizu (1847.). Od 1854. radio je na Sveučilištu u Lilleu, gdje je bio profesor i dekan na novoosnovanom Prirodoslovno-matematičkom fakultetu. Bio je voditelj znanstvenih istraživanja na École normale supérieure u Parizu (1857–67) i laboratoriju za fiziološku kemiju iste institucije (1867–88). Od 1867. do 1874. profesor kemije na Sorboni. Od 1888. do svoje smrti bio je voditelj novoosnovanog Pasterovog instituta u Parizu. Godine 1881. imenovan je članom Francuske akademije. Pasteur je bio jedan od utemeljitelja stereokemije. Zatim se bavio problemom alkoholne i mliječnokiselinske fermentacije. Otkrio je da nježno zagrijavanje vina sprječava razvoj mikroorganizama koji uzrokuju neželjene promjene. Ta se spoznaja temeljila na postupku sterilizacije, nazvanom po njemu pasterizacijom, što je donijelo veliku korist industriji vina i piva. Tijekom proučavanja fermentacije Pasteur je zaključio da mnoge bolesti uzrokuju i mikroorganizmi iz vanjskog svijeta. Njegova su otkrića potaknula engleskog kirurga J. Listera da koristi fenol (karbolnu kiselinu) u dezinfekciji rana, tj. o uvođenju antisepse u kirurgiji. Tijekom 1880-ih počeo je proučavati uzroke zaraznih bolesti kod ljudi i životinja. Otkrio je prvi patogeni mikroorganizam, jedan od uzročnika plinske gangrene (bakterija Vibrio septique Pasteur). Uzgajajući kulture uzročnika kolere u peradi (danas nazvanu Pasteurella multocida), primijetio je da stare kulture gube virulenciju za pileći organizam. Kokoši cijepljene tim kulturama nisu oboljele, ali su postale otporne na infekciju virulentnim sojevima patogena. Ovim eksperimentom Pasteur je uspostavio cijepljenje. U kulturi je uzgajao uzročnika antraksa (bakterija Bacillus anthracis ), bolesti koja je uništila francusku stoku, i usavršio metodu za dobivanje oslabljene bakterije, čija je virulencija smanjena. Najpoznatije je Pasterovo istraživanje o bjesnoći. Nije uspio izolirati određenog uzročnika bolesti (virus iz skupine rabdovirusa) niti ga uzgajati u kulturi. Zaključio je da napada središnji živčani sustav, pa je kralježničnu moždinu bijesnih pasa cijepio u leđnu moždinu zdravih kunića, u kojoj se virus uspješno razmnožio. Kad bi životinja umrla, inokulirao bi njen zaraženi mozak u zdravog kunića i tako uspio dobiti virus stabilne virulencije nizom prijenosa zaraženog materijala. Uz pomoć É. Rouxa razvio je metodu za ublažavanje virusa i uspješno cijepio pse dobivenim materijalom. Pokusi su konačno završeni kada je Pasteur 6. VII. 1885. cjepivom protiv bjesnoće spasio dijete koje je ugrizao bijesni pas. Godine 1888., na poticaj Francuske akademije, u Parizu je osnovan Pasteurov institut za istraživanje bjesnoće i drugih zaraznih bolesti. Tu je Pasteur nastavio istraživanje sa svojim studentima i suradnicima (I. Mechnikov, E. Roux, A. Calmette, itd.). Kasnije su širom svijeta osnovane slične institucije (takozvane stanice protiv bjesnoće).