This Day In History: 1903-07-23

Rođen Arpad Hahn, hrvatski liječnik, internist (Novakovec kraj Preloga, 23. srpnja 1903. — Rab, 12. rujna 1967.). U Zagrebu je završio gimnaziju 1923. i studij medicine 1929. godine. Specijalizaciju iz interne medicine započinje 1930. u Klinici za unutarnje bolesti u Zagrebu, nastavlja 1930.–31. u Kölnu i Freiburgu, a završava 1936. u Zagrebu. Ne mogavši dobiti stalno namještenje u struci, izdržavao se kao predstavnik farmaceutske industrije, a 1936. prihvaća mjesto asistenta u Centralnome rendgenološkom institutu zagrebačkoga Medicinskog fakulteta. U proljeće 1941. otpušten je iz službe i upućen u Bosnu na suzbijanje endemskog sifilisa, 1942. radi kao rendgenolog u Mostaru. Odatle 1943. bježi u Dubrovnik, ali ga Talijani interniraju u logor na Rabu. Po kapitulaciji Italije u rujnu 1943. pristupa partizanima kao upravitelj bolnice Daruvarskoga vojnog područja, potom kao predavač na višem sanitetskom tečaju pri Vrhovnom štabu te glavni terapeut u Sanitetskom odjeljenju Glavnog štaba Hrvatske. Nakon demobilizacije u ljeto 1945. izabran je za izvanrednog, a 1959. za redovitog profesora zagrebačkoga Medicinskog fakulteta u Klinici za unutarnje bolesti. Od 1945. prvi je suradnik i pomoćnik reaktiviranog predstojnika Klinike I. H. Botterija, a po njegovu umirovljenju 1951. postaje predstojnikom. Godine 1946. seli Internu kliniku u veći prostor na Rebru, modernizira je, okuplja suradnike i organizira njihovo usavršavanje te oživljuje znanstveno-istraživački rad. Unaprijedio je i nastavu te je njegovim zauzimanjem izgrađena središnja predavaonica na Rebru i povećana briga za standard studenata. Godine 1950. kao stipendist SZO-a boravi u skandinavskim zemljama i Švicarskoj. Na području interne medicine napose se bavio gastroenterologijom i hepatologijom, patofiziologijom i klinikom prehrane, dijetetikom te poremećajima metabolizma (posebice željeza i bakra), a na području rendgenologije hepatolijenografijom i biološkom kontrolom rendgenskog zračenja. Uvidjevši značenje talasoterapije, na Rabu je 1954. osnovao klinički odjel za talasoterapiju i rehabilitaciju.  Unaprijedio je ne samo Kliniku za unutarnje bolesti, već i struku, stvorivši zagrebačku internističku školu koja je pridonijela razvoju cjelokupne interne medicine u Hrvatskoj, a javnim djelovanjem našu zdravstvenu službu u cjelini. Nagrađen je 1967. Nagradom grada Zagreba za životno djelo.

error: Sadržaj je zaštićen!