This Day in History: 1994-01-08

Umrla Marijana Fišer-Herman, hrvatska medicinska biokemičarka (Čepin kraj Osijeka, 7. X. 1897. — Brdovec kraj Zaprešića, 8. I. 1994.). Srednju školu polazila u Beču (1911.–14.) i Osijeku, gdje je i maturirala 1916. Studij kemije i fizike završila je na Filozofskom fakultetu u Beču 1921. Iste godine je i doktorirala na biokemiji u nobelovca H. Fischera tezom Versuch, Urobilinogen aus Stuhl zu isolieren, 1923. nastavila je studij anatomije, fiziologije i fiziološke kemije u Beču, a 1931.–32. studirala je botaniku i farmakognoziju u Zagrebu. Docent postaje 1946., izvanredni profesor 1953., a redoviti profesor 1958. na Farmaceutsko-biokemijskom fakultetu u Zagrebu. Godine 1922. zaposlila se u tvornici »Kemika« u Zagrebu, 1923.–24. radi u Općoj poliklinici u Beču, zatim do 1925. u tvornici »Koreska« u Beču. Radom u Higijenskom zavodu i Školi narodnog zdravlja u Zagrebu 1926.–41. postaje priznatom stručnjakinjom za analizu živežnih namirnica, pitkih i otpadnih voda i ovlaštenim sudskim toksikologom. Nakon specijalizacije u Varšavi 1935. i Londonu 1939. o proizvodnji i standardizaciji inzulina, utemeljuje odjel za proizvodnju inzulina u Zagrebu. Za vrijeme Drugoga svjetskog rata je u izbjeglištvu; 1943.–44. radi u Zavodu za bakteriologiju u Jeruzalemu na proizvodnji cjepiva protiv pjegavog tifusa, a 1944.–45. kao namještenica UNRRA-e u El Shattu organizira život izbjeglica u logoru. Godine 1945.–46. vodi klinički laboratorij bolnice Rebro u Zagrebu, a 1946. prelazi na Farmaceutski fakultet, gdje najprije organizira katedru, a potom i Zavod za kliničku kemiju, koji se razvija do samostalnog studija medicinske biokemije. Uz to je 1956. organizirala i potom godinama vodila dijagnostički laboratorij u Zavodu za zaštitu majke i djeteta. Od 1960. bila je i znanstvena suradnica Zavoda za transfuziju krvi. Na Farmaceutsko-biokemijskom fakultetu predavala je biokemiju i medicinsku biokemiju do umirovljenja 1968., a potom je još deset godina radila u Zavodu za transfuziju. Začetnica je znanstvenog pristupa transfuziologiji u Hrvatskoj. Glavno područje njezina znanstvena rada bila je klinička kemija i biokemija. Bavila se izradbom kliničko-kemijskih analitičkih metoda, posebice metoda za mjerenje enzima, te ispitivanjem biokemijskih karakteristika nekih metaboličkih anomalija, problemima ishranjenosti djece i profesionalnim bolestima. Svojim je radom pridonijela ugledu hrvatske kliničke kemije u Europi. Autorica je više udžbenika, priručnika i skripata o kliničko-biokemijskim pretragama. Bila je članica Société de chimie biologique u Parizu.