This Day In History: 1883-11-05

rođen Stanislav Ilakovac, hrvatski farmaceut (Vinkovci, 5. XI. 1883. — Jasenovac, 1942.). Nakon završenih šest razreda gimnazije u Vinkovcima, 1899. započeo je praksu u ljekarni Feliksa Kirchbauma u Starom Vukovaru, a drugi je dio prakse 1900.–02. proveo u novootvorenoj ljekarni Valerijana Rittermanna u Bosanskom Šamcu. Tirocinijski ispit položio je u Sarajevu, a farmaciju studirao u Grazu 1902.–04. Po završetku studija najprije radi u ljekarni u Vinkovcima 1904.–06., potom u Zagrebu 1906.–08., Beogradu 1908., ponovo u Vinkovcima 1908.–09. pa u Zvorniku 1910. i Virovitici 1911.–12. Nakon toga opet je 1912.–20. u Zagrebu, zatim u Križu, Sunji, Đurđevcu i Pregradi. God. 1921. Ministarstvo narodnoga zdravlja raspisuje natječaj za ljekarnu kraj glavnoga kolodvora u Zagrebu. Ilakovac se natječe za tu koncesiju, ali je dobiva tek 1924. te Kolodvorska ljekarna iste godine počinje s radom, a 1927. seli se u primjereniji prostor na početku Mihanovićeve ul. (danas Starčevićev trg, kbr. 6). God. 1937. zbog novčanih teškoća prodaje ljekarnu, a 1940. kupuje seosku ljekarnu u Dubravi kraj Gradeca. Početkom Drugoga svjetskog rata, kao ljevičar i aktivist, dva je puta uhićen i izvođen pred sud, a potom deportiran u logor u Jasenovcu, gdje je nakon bolesti i zlostavljanja umro.

Bio je aktivan u organiziranju Saveza apotekarskih suradnika, osvjedočen borac za radnička prava ljekarnika, a organizaciju farmacije zamišljao je na zadružnoj osnovi te je u ljekarničkom zadrugarstvu vidio najbolju mogućnost za preobrazbu komercijalno orijentirane farmacije u uglednu zdravstvenu struku. Preporučivao je tiskanje opsežne zbirke recepata koja bi liječnicima olakšala propisivanje lijekova, a ljekarnicima vratila ljekarnički posao. Zauzimao se i za produljenje dvogodišnjega, poslije trogodišnjega studija farmacije na četiri godine, bez prethodne prakse u ljekarni, kao i za podizanje farmaceutskoga odsjeka na stupanj fakulteta. Napisima u stručnom tisku i velikim novčanim darom pomogao je proširenje Farmakognoškoga zavoda u Zagrebu. Uz temeljito poznavanje svih farmaceutskih disciplina, raspolagao je i velikim medicinskim znanjem te širokom općom izobrazbom. Pisao je strukovne članke sa socijalnom problematikom i radove iz kemije, farmakognozije, galenske farmacije, botanike, povijesti farmacije, o farmakopejama, homeopatiji i dr. Znanstvene je radove i stručne članke objavljivao u časopisima Farmaceutski vijesnik (1914., 1919., 1921.–40.), Glas apotekarstva (Novi Sad 1921.–22., 1927.–28.), Vjesnik ljekarnika (1923.–24), Apotekarski vjesnik (1938.–39.), Farmacija (1938.–39.), a potpisivao ih je katkada samo oznakom Sic. Bio je predsjednik Hrvatskoga farmaceutskoga društva 1913.–14. i glavni urednik Farmaceutskoga vjesnika 1919.

error: Sadržaj je zaštićen!