This Day in History: 1853-11-04

Rođen Constantin von Monakow (4. studenog 1853. – 19. listopada 1930.), rusko-švicarski neuropatolog, rodom iz Bobrecova u okrugu Vologda. Studirao je na Sveučilištu u Zürichu dok je radio kao asistent na Institutu Burghölzli pod vodstvom Eduarda Hitziga (1839. – 1907.). Nakon diplome bio je asistent u St. Pirminsbergu, gdje je obavljao znanstvena istraživanja cerebralne anatomije. Godine 1885. vratio se u Zürich, gdje je kasnije postao direktor Instituta za anatomiju mozga. Godine 1917. osnovao je časopis Schweizer Archiv für Neurologie und Psychiatrie (Švicarski arhiv za neurologiju i psihijatriju) i bio je njegov glavni urednik do svoje smrti. Monakow je dao brojne doprinose u analizi osjetilnih i motoričkih putova mozga. Zanimali su ga funkcionalni odnosi između različitih dijelova mozga i shvatio je da je za funkcije poput intelekta potrebna koordinacija između mnogih različitih dijelova. U istraživanju mozga uveo je pojmove kronogena lokalizacija i dijashiza. Po njemu je nazvana Monakowljeva jezgra (bočna klinasta jezgra) i Monakowljev snop (rubrospinalni fascikulus). Uz to, Monakowljev sindrom nosi njegovo ime, definiran kao kontralateralna hemiplegija, hemianestezija i homonomska hemianopsija zbog začepljenja prednje horoidalne arterije. Identificirao je lučni fascikulus kao vlaknasti trakt koji povezuje Brocino i Wernickeovo govorno područje. Ova anatomska poveznica (koja se sada dovodi u pitanje) ubrzo je postala dogmom u neurologiji i još uvijek čini okosnicu anatomskih modela jezika.