This Day in History: 1963-08-02

Umro Drago Čop, hrvatski neurolog i reumatolog (Velika Gorica, 10. I. 1898. — Rakov Potok kraj Zagreba, 2. VIII. 1963.). Gimnaziju pohađao i maturirao 1918. u Karlovcu, medicinu diplomirao u Grazu 1922. Na Neurološkoj klinici u Zagrebu 1925. završava specijalizaciju iz neuropsihijatrije, ali se posvećuje fizikalnoj terapiji i hidroterapiji. God. 1928. voditelj je Javnoga kupališta i zavoda za fizikalno liječenje »Terapija« Središnjeg ureda za osiguranje radnika u Zagrebu, u kojemu 1938. osniva posebnu Stanicu za reumatske bolesti — prvu specijaliziranu ustanovu za liječenje reumatskih bolesti u Jugoslaviji. Zavod i Stanicu (nakon rata Centralna reuma-stanica) vodi sve do umirovljenja 1960., s prekidom za okupacije. God. 1949.–50. voditelj je Uprave za suzbijanje reumatizma Povjereništva za narodno zdravlje NO Zagreba, organizira i vodi stručni nadzor u lječilištu Stubičke Toplice te potiče uređenje nekoliko reumatoloških bolničkih odjela (Rijeka, Krapinske Toplice i dr.). Utemeljitelj je reumatologije u Hrvatskoj u vrijeme kad se ona rađala i u svijetu, pa je zbog toga i jedan od pionira svjetske reumatologije. God. 1947. osnovao je i do 1960. vodio Sekciju za reumatologiju, fizikalnu medicinu i balneoklimatologiju Zbora liječnika Hrvatske, a 1949. glavni je osnivač Udruženja reumatologa Jugoslavije, kojemu je bio na čelu do kraja života. Također je 1954. osnovao časopis Reumatizam, i bio mu do 1963. glavnim urednikom. Pristupajući reumatizmu kao javnozdravstvenom problemu, isticao je njegovo socijalno-medicinsko značenje, zauzimajući se za zdrave uvjete rada i podizanje opće zdravstvene kondicije u profilaksi te bolesti, za osnivanje reumatoloških ambulanti, stanica i bolničkih odjela te organizaciju socijalne skrbi za najteže bolesnike. Nastojao je da prirodna lječilišta postanu prave zdravstvene ustanove za liječenje i rehabilitaciju reumatskih bolesnika. Izradio je vlastitu nomenklaturu i klasifikaciju reumatskih bolesti te pisao i o drugim reumatološkim problemima. God. 1925. osnovao je Tenis-klub pomoćnih liječnika iz kojega se razvio Akademski teniski klub, vodeći domaći klub u teniskom sportu. Bio je njegov predsjednik te predsjednik Jugoslavenskoga teniskog saveza (1937.–41.). Zaslužan je za gradnju prvoga teniskog stadiona u Hrvatskoj (na zagrebačkoj Šalati).