Naličje grada prije 100 godina: fotografije iz zbirki liječnika Vladimira Ćepulića i Luje Thallera
Studijska izložba iz fundusa Hrvatskog muzeja medicine i farmacije HAZU
Zagreb, Etnografski muzej, 21. ožujka – 19. svibnja 2024.
Socijalna bijeda, beskućnici, zapuštena i oronula mjesta grada najčešće predstavljaju nevidljive dijelove gradskog lica koje rado zaobilazimo ili s kojih u svakodnevici odvraćamo pogled. Katkad se naličje grada razotkrije i liječničkom opservacijom, poput one fotografske kojom su ftizeolog Vladimir Ćepulić i internist Lujo Thaller zabilježili socijalnu patologiju Zagreba. Oni su svoju pozornost, uz medicinski pristup, usmjerili i na fotografsko bilježenje okolnosti u kojima tuberkulozni bolesnici obitavaju i umiru. Njihove fotografije pridonosile su propitivanju novog sustava vrijednosti unutar medicine i društva.
Izložba prikazuje zagrebačku stambenu bijedu optikom socijalne patologije s naglaskom na tuberkulozu u prvim dekadama 20. stoljeća na temelju sačuvane zbirke fotografija iz ostavštine liječnika Vladimira Ćepulića (1891. – 1964.), jednog od predsjednika Hrvatskoga liječničkog zbora (1935. – 1945.) i Luje Thallera (1891. – 1949.), začetnika hrvatske medicinske historiografije. Taj raritetan i dragocjen materijal baca svjetlo na uključivanje socijalnih čimbenika u borbi protiv tuberkuloze, ukazujući na siromaštvo, stambenu bijedu i marginalne skupine. Materijal prikazan na ovoj izložbi sadrži ukupno 132 fotografije snimljene u Zagrebu dvadesetih godina prošlog stoljeća koje se danas nalaze u Hrvatskome muzeju medicine i farmacije Hrvatske akademije znanosti i umjetnosti.
U kontekstu rane hrvatske socijalne fotografije, premda nisu snimljeni s umjetničkim pretenzijama, ciklusi fotografija stambene bijede u Zagrebu iz zbirki Vladimira Ćepulića i Luje Thallera predstavljaju značajan i do sada nedovoljno istražen segment hrvatske fotografske baštine. Osobito vrijedi istaknuti dosad nepoznatu činjenicu da su ove fotografije snimljene čak deset godina prije prvih umjetničkih fotografija sa socijalnim motivima na području Hrvatske, ako izuzmemo usamljeni primjer Prosjaka Karla Draškovića iz 1894. godine.
U međuratnom razdoblju u fokus interesa liječnika, a pod utjecajem Štamparove socijalnomedicinske ideologije, dolaze teme poput tuberkuloze, stambene problematike, spolnih bolesti i alkoholizma. Takav pristup od liječnika je zahtijevao da djeluje preko dispanzerske službe kako bi bio u bližem kontaktu s pacijentima. Premda je zahvaćala sve slojeve društva, žarištem pojave tuberkuloze i njezinog širenja smatrao se sirotinjski sloj i radništvo koje živi u barakama, vagonskim nastambama, podrumima ili tavanima, u koje se ulazilo kroz staje ili smetlišta. U takvim je prostorijama stanovalo više obitelji, nerijetko u zajedništvu s tuberkuloznim bolesnikom. Suočavanje s okolnostima na terenu potiče liječnike u aktivnostima koje predstavljaju važnu nadgradnju u odnosu na dotadašnje usko medicinsko djelovanje.
Fotografije iz Zbirke Vladimira Ćepulića snimljene su na terenu 1924. – 1925. u okviru epidemiološkog istraživanja Antituberkuloznog dispanzera u Zagrebu, na lokacijama u užem centru grada (Vlaška ulica, Tkalčićeva ulica, Nova Ves, Pod zidom, stara Ciglana – Klaićeva, iza današnjeg Muzeja Mimara, vagonski stanovi iza Botaničkog vrta) i na tadašnjoj periferiji (Savska cesta, Trešnjevka, Zavrtnica, Novi naselak, Kanal). Potom su 1932. godine bile izložene na IV. izložbi Udruženja umjetnika Zemlja postavljenoj u Umjetničkom paviljonu u Zagrebu. Izbor tih fotografija uključen je u znanstveni članak Vladimira Ćepulića objavljen u Liječničkom vjesniku 1939. godine. U tom članku, naslovljenom Socijalno-epidemiološki problemi kod suzbijanja tuberkuloze, Ćepulić navodi statističke podatke o stambenim prilikama: Grad u usponu nedvojbeno je obećavao zaradu i radna mjesta, ali ne i primjerene uvjete stanovanja pa je tako 1910. godine, kada je broj stanovnika Zagreba bio 79.038, u 146 stanova bez sobe bilo smješteno 359 stanovnika; 3.801 stan je bio samo s jednom prostorijom sa štednjakom (bez kuhinje) i u takvim je stanovima živjelo 10.652 stanovnika; 5.948 stanova je bilo samo s jednom sobom i kuhinjom, u kojima je obitavalo 23.442 stanovnika.
Po otvaranju Muzeja za povijest zdravstva u Hrvatskoj 1944. godine dvadeset fotografija iz ovog ciklusa bilo je izloženo u prostoru Hrvatskoga liječničkog zbora u Šubićevoj 9 u Zagrebu. Prelaskom u Odsjek za povijest medicinskih znanosti HAZU šezdesetih godina prošlog stoljeća Ćepulićeva zbirka je ponovno bila u funkciji fotoarhiva kao istraživačkoga polazišta. Danas se ove fotografije nalaze u Zbirci fotografija Hrvatskog muzeja medicine i farmacije HAZU kao muzejski predmeti.
Nedavno otkrivena zbirka fotografija dr. Luje Thallera o stambenim prilikama u Zagrebu oko 1920. godine sadrži 58 crno-bijelih fotografija malog formata te se na ovoj izložbi prvi put predstavlja javnosti. S obzirom na nedostatak legendi na fotografijama nije moguće odrediti njihovu preciznu dataciju. Na nekim fotografijama prikazane su poplavljene kuće i dvorišta – te su fotografije mogle biti snimljene za vrijeme neke od zagrebačkih poplava (1922., 1923., 1925. i 1926. godine). Kao društveno angažirani liječnik i dugogodišnji gradski zastupnik Thaller se godinama bavio higijenskim i komunalnim problemima grada Zagreba. Osvrtao se na principe gradnje kuća s higijenskog stanovišta te proučavao stambene prilike siromašnog stanovništva i njihov utjecaj na širenje tuberkuloze. U časopisu Hrvatska njiva br. 2 iz 1918., u svom članku naslovljenom Kako da suzbijamo sušicu u Hrvatskoj?, Thaller piše: Kad čovjek pogleda koju aristokratsku ili plutokratsku palaču, koja bi sjajem i modernošću pristajala u London, pa pomisli na podrume u Tkalčićevoj ulici ili na začadjene potleušice po svim selima kilometar dva od grada, onda ne će znati, čemu bi se više čudio: onim siromasima, kojih znojem je to sazidano i koji cio svoj život u onim strašnim, u onim azijskim, ciganskim prilikama živu, ili onim ljudima, koji taj sav jad i tu svu nevolju kraj svoga sjaja ne osjećaju. U Zagrebu se trsimo da uvedemo engleske običaje i u stanju smo onemogućiti čovjeka, koji bi k fraku metnuo crnu kravatu, a naš seljak kupa se svake godine jedamput! (…) Gospodin dr. D. ustvrdio je, da izmedju Beča i Donjeg Lapca mora čovjek da izgubi svoje ideale, a ja velim, da ih mora izgubiti izmedju Zagreba i Odre, izmedju Jelačićeva trga i Tkalčićeve ulice.
Izložba je organizirana u povodu 150. obljetnice osnutka Hrvatskoga liječničkog zbora.
NOSITELJI PROJEKTA
Hrvatski muzej medicine i farmacije HAZU
akademik Marko Pećina, voditelj Muzeja
prof. dr. sc. Stella Fatović-Ferenčić, dr. med.,
zamjenica voditelja Muzeja
Silvija Brkić Midžić, prof., upraviteljica Muzeja
Odsjek za povijest medicinskih znanosti
Zavoda za povijest i filozofiju znanosti HAZU
dr. sc. Martin Kuhar, dr. med.
PARTNERI NA PROJEKTU
Hrvatski liječnički zbor
prof. dr. sc. Željko Krznarić, predsjednik Zbora
Etnografski muzej, Zagreb
dr. sc. Zvjezdana Antoš, ravnateljica
AUTORI KONCEPCIJE IZLOŽBE
Silvija Brkić Midžić, prof.
prof. dr. sc. Stella Fatović-Ferenčić, dr. med.
dr. sc. Martin Kuhar, dr. med.
KUSTOSICA IZLOŽBE
mr. sc. Željka Petrović Osmak
LIKOVNI POSTAV IZLOŽBE, VIZUALNI IDENTITET I
GRAFIČKO OBLIKOVANJE IZLOŽBENIH MATERIJALA
Studio Rašić
Ante Rašić
FOTOGRAFIJE SUVREMENIH VIZURA ZAGREBA
Damir Fabijanić
TEHNIČKI POSTAV IZLOŽBE
Restauratorsko-preparatorske radionice i tehnička služba
Etnografskog muzeja
PRIPREMA ZA TISAK
Studio Rašić
Ankica Penava-Pejčinović
ODNOSI S JAVNOŠĆU I MARKETING
Ivana Lušić
DIGITALIZACIJA MUZEJSKE GRAĐE
Goran Vržina
POPRATNI PROGRAM
Lorena Martinić, Anastazija Petrović, Silvija Vrsalović
FOTOGRAFIJE OTVORENJA I POSTAVA IZLOŽBE
Nina Koydl
Realizaciju izložbe financijski su podržali Ministarstvo kulture i medija RH, Gradski ured za kulturu i civilno društvo Grada Zagreba, Hrvatski liječnički zbor i Hrvatsko torakalno društvo Toraks.
Digitalizacija muzejske građe financirana je sredstvima Zaklade za znanost u okviru projekta IP-2019-04-1772.
