Povelja redovitog člana Međunarodnog urološkog društva Miroslava Hromadka, Pariz, 29. 6. 1985., HMMF-5856
Miroslav Hromadko
Miroslav Hromadko, hrvatski liječnik (Mostar, 21. IX. 1925. – Zagreb, 26. IV. 2022.), osnovnu školu i gimnaziju završio je u Zagrebu. Diplomirao je na Medicinskom fakultetu u Zagrebu 1952., a stručni ispit položio 1953. godine. U svom daljnjem usavršavanju i radu prošao je kompleksnu edukaciju iz tri specijalistička područja: kirurgije, anesteziologije i urologije. Specijalistički ispit iz opće kirurgije položio je 1959. godine. Tijekom specijalizacije iz kirurgije bavio se problemima anesteziologije, koja je u to vrijeme bila na svom početku u Hrvatskoj. Svoj interes posvetio je problematici iz područja torakalne i kardijalne kirurgije, pa je po prvi put u Hrvatskoj uveo kontroliranu hipotermiju kod operacija na otvorenom srcu. Organizirao je anesteziološku službu u Kliničkoj bolnici „Dr. Ozren Novosel“ (danas KB Merkur), a nakon položenog ispita iz opće kirurgije odlazi na stipendiju Svjetske zdravstvene organizacije iz anesteziologije na Univerzitetu u Kopenhagenu. Po povratku u Zagreb, bio je osnivač Anesteziološke sekcije Zbora liječnika Hrvatske i kroz dva mandata potpredsjednik sekcije. Specijalistički ispit iz anesteziologije i reanimacije položio je 1962. godine u Zagrebu. U više je navrata boravio na Kirurškoj klinici Medicinskog fakulteta u Göteborgu i Stockholmu. Radio je na kirurškom odjelu regionalne bolnice u Vänersborgu i Karlshamu. Specijalistički ispit iz urologije položio je 1968. te je na Kirurškom odjelu Kliničke bolnice „Dr. Ozren Novosel“ organizirao Urološki odsjek. Početkom 1971. godine imenovan je za šefa Urološkog odsjeka Kirurškog odjela Kliničke bolnice „Dr. Ozren Novosel“, kasnije Urološkog odjela Kirurške klinike Medicinskog fakulteta u Zagrebu. U okviru Urološkog odjela formirao je Stanicu za hemodijalizu, koja je započela s radom 17. srpnja 1971. i tada se po prvi put u Zagrebu započelo plansko liječenje hemodijalizom bolesnika s kroničnom renalnom insuficijencijom. U okviru Urološkog odjela izgrađena je nova operacijska sala i endoskopija te je uvedena endoskopska kirurgija. U 1985. godini uveo je metodu perkutane litotripsije. Godine 1972. stekao je naslov primarijusa, a 1974. je promoviran u doktora medicinskih znanosti iz područja urologije. Za redovitog profesora Medicinskog fakulteta u Zagrebu izabran je 1985. godine. Sudjelovao je u nastavi na Katedri za urologiju i Katedri za kirurgiju Medicinskog fakulteta u Zagrebu. Godine 1984. imenovan je zamjenikom predstojnika Kirurške klinike Kliničke bolnice „Dr. Ozren Novosel“ u Zagrebu, a za predstojnika je izabran u veljači 1989. i tu je dužnost obnašao do 1. siječnja 1991. godine. Publicirao je brojne radove iz područja kirurgije, urologije i anesteziologije te je koautor četiriju knjiga.
U dva mandata bio je predsjednik Kirurške sekcije Hrvatskoga liječničkog zbora, kasnije Hrvatskoga kirurškog društva HLZ-a, osnivač je Anesteziološke sekcije Hrvatskoga liječničkog zbora, kojoj je bio potpredsjednik. Organizirao je anesteziološke sastanke u Klubu sveučilišnih radnika pod naslovom Morbidity and Mortality Meeting od 1961. do 1963. godine te je obnašao funkciju tajnika Urološke sekcije. Godine 1982. uključio se u rad Savjeta Liječničkog vjesnika, a od 2010. godine postaje tajnik Savjeta Liječničkog vjesnika i na toj dužnosti ostaje dugi niz godina. Bio je redoviti član Societe Internationale d’Urologie (od 1985.), European Assocciation of Urology, redoviti član Hrvatske akademije medicinskih znanosti (od 1982.), član kirurškog, urološkog i nefrološkog društva HLZ-a. Predsjedavao je sjednicama na više međunarodnih simpozija (Opatija, Dubrovnik, Badgastein, Göteborg, Linz, Atena). U povodu obljetnice Liječničkog vjesnika primio je Diplomu Hrvatskoga liječničkog zbora, a također je primio priznanja Slovenskog i Makedonskog liječničkog zbora za doprinos razvoju urologije i kirurgije. Za dugogodišnje usavršavanje medicinske znanosti i struke izabran je za začasnog člana Hrvatskoga liječničkog zbora 1997. godine. U mirovinu odlazi 1991., no ostaje nadalje prisutan u medicini sudjelujući u brojnim aktivnostima HLZ-a i AMZH-a. Sudjelovao je u edukaciji i odgoju brojnih generacija zagrebačkih kirurga i urologa i uvelike doprinio razvoju Klinike za kirurgiju današnje Kliničke bolnice Merkur u vrhunsku kiruršku ustanovu gdje se danas vrše najkompleksniji transplantacijski zahvati u Hrvatskoj.
LIT.: Vince A. Prof. dr. sc. Miroslav Hromadko [21. 9. 1925. – 26. 4. 2022.]. Liječnički vjesnik 2024;146(1-2):75-76. Dostupno na: https://hrcak.srce.hr/314691
U Hrvatskom muzeju medicine i farmacije čuva se memorijalna zbirka dokumentarne građe iz ostavštine prof. dr. sc. Miroslava Hromadka.
