Robert Jean-Ivanović: Julije Domac, gipsani odljev biste, Zagreb, oko 1924., HMMF-334

Julije Domac

Julije Domac, ljekarnik (Vinkovci, 1. VI. 1853 — Zagreb, 6. III. 1926). Gimnaziju pohađao u rodnom mjestu, gdje mu je otac bio ljekarnik. Farmaciju diplomirao u Beču 1874, a nakon toga još dvije godine radio na tamošnjem Sveučilištu. Potom preuzima očevu ljekarnu u Vinkovcima. Doktorirao 1880. u Grazu tezom o oksidacijskim produktima heksilena iz manita. Nekoliko je godina predavao kemiju i prirodopis u više gimnazija. God. 1886. postaje suplent za farmakognoziju na novootvorenome farmaceutskom tečaju Filozofskog fakulteta u Zagrebu, gdje je od 1896. izvanredni, a 1899–1924. redoviti profesor farmakognozije. Za dekana Filozofskog fakulteta izabran 1905, a 1911/12. bio rektor zagrebačkog Sveučilišta. God. 1896. osniva Zavod za farmakognoziju, koji je bio prva i desetljećima jedina ustanova te vrste na Balkanu. D. je bio jedan od utemeljitelja visokoškolske farmaceutske nastave u Hrvatskoj i osnivač naše znanstvene farmakognozije. Odgojio je mnoge generacije ljekarnika, a kao dugogodišnji član Komisije za pregled ljekarna uveo je stroge kriterije te je zaslužan za visoku stručnu razinu i ugled ljekarna u tadašnjoj Hrvatskoj. Obradio je farmakognostički dio drugog izdanja Hrvatsko-slavonskog ljekopisa (1901) i napisao prvi hrvatski udžbenik farmakognozije.

Osim lijekova i droga, proučavao je sastave naših vina. Napisao je i srednjoškolske udžbenike iz organske (1893) i anorganske kemije (1901). Farmaceutsko društvo Hrvatske od 1955. dodjeljuje »Medalju Julija Domca« za izvanredne zasluge u farmaceutskim znanostima.