Josip Kallivoda
(1820. – 1892.)

Josip Kallivoda HMMF
Josip Kallivoda HMMF

Portret Josipa Kallivode, Hrvatska, 19. st., ulje na platnu, 33,5 x 28,5 cm, Hrvatski muzej medicine i farmacije, inv. br. HMMF-104

Josip Kallivoda

Josip Kallivoda (Kalliwoda Falkensteinski), liječnik (Osijek, 12. I. 1820. — Zagreb, 22. II. 1892.). U Budimu završio gimnaziju 1837. i studij medicine tezom o pobačaju 1843. Te je godine imenovan počasnim fizikom Osijeka, 1844. postao liječnikom vlastelinstva grofova Pejačevića u Našicama, Podgoraču, Orahovici i Feričancima.

God. 1852. imenovan je prvim fizikom Virovitičke županije; pri reorganizaciji uprave 1855. gubi položaj. Odbivši ponuđeno mjesto požeškoga fizika, od 1856. radio kao privatni liječnik u Osijeku, a od 1858. i liječnik Sudbenoga stola. Od 1861. ponovo je fizik Virovitičke županije, a od 1882. do kraja života odjelni savjetnik Zemaljske vlade i praliječnik Hrvatske i Slavonije u Zagrebu. Kao praktični liječnik istaknuo se u suzbijanju epidemija kolere, boginja i goveđe kuge u Slavoniji.

Jedan je od utemeljitelja (1874.) i prvi predsjednik Društva slavonskih liječnika u Osijeku (njegovim je odlaskom u Zagreb zamro rad toga društva). Oživio rad Zbora liječnika Hrvatske i Slavonije, kojega je od 1875. počasni član i od 1885. do kraja života predsjednik. Bio je i počasni član liječničkih društava za Kranjsku i Srbiju te dopisni Ugarskoga liječničkoga društva.

Kao gradski zastupnik u Osijeku zaslužan je za izgradnju tamošnje gimnazije (H. Bollé), a kao predsjednik Donjogradske štedionice za spašavanje te ustanove od bankrota. U Zagrebu je bio prvi potpredsjednik Crvenoga križa. Radove je objavljivao u Glasniku Družtva slavonskih liečnika (1877.) i u njegovu Izvješću za 1878./79.

Podijelite na društvenim mrežama:
error: Sadržaj je zaštićen!