Izložba Boje ljekarničkog stakla predstavlja dio privatne zbirke delničkog kolekcionara Kristiana Moguša. Autor izložbe je Kristian Moguš, a koordinaciju i postav izložbe potpisuje Ivica Knežević.

Riječ je o zbirci staklenih ljekarničkih stojnica iz razdoblja od 1800. do 1960. godine koje potječu iz zemalja diljem svijeta poput Francuske, Argentine, Italije (Murano), Njemačke, Austrije, Poljske… i naravno Hrvatske, s posebnim naglaskom na delničko ljekarništvo i dio kolekcije obitelji Jelinek. Osim stojnica bit će izložen i ostali ljekarnički pribor iz navedenog vremena te nekoliko instalacija za najmlađe.
Stojnice su ljekarničke posude koje su služile za čuvanje sirovina za izradu ljekovitih pripravaka. Ovisno o financijskim mogućnostima ljekarnika izrađivane su od stakla, keramike i drva, namjenski za tekuće ili krute sirovine, različitih oblika i volumena. Većina staklenih stojnica izrađena je slobodnim puhanjem u kalup svih vrsta stakla, poput kristalnog, crnog, žutog, bijelog, smeđeg, plavog, kobaltnog, crvenog, uranijskog zelenog itd. Etikete na stojnicama ručno su oslikavane u emajlu i zapečene staklom kako bi postale trajnim dijelom stojnice.

U ovoj izložbi sudjeluje i Hrvatski muzej medicine i farmacije HAZU s posterom posvećenim 150. obljetnici ljekarne u Delnicama i reprodukcijom portreta delničkog ljekarnika Dragutina Jelineka iz muzejske zbirke, koji je naslikao Hinko Brodjovin 1917. godine.
Jelinekovi su u Delnice došli iz Češke, tada u sastavu Austro-Ugarske. Karlo Jelinek diplomirao je farmaciju u Pragu 1861. godine. Sa suprugom Marijom Tengler krenuo je u potragu za poslom u Zagreb, iz Zagreba u Ogulin, da bi se skrasio u Delnicama 1875. i ondje otvorio prvu ljekarnu u Gorskom kotaru. Ljekarnu i stan imali su u iznajmljenom prostoru. Obiteljska zgrada s ljekarnom u Supilovoj ulici dovršena je 1905. godine. Ljekarna „K sv. Mariji“ vrlo dobro je poslovala, a mnogi lijekovi pripremani su u vlastitom laboratoriju i od goranskoga ljekovitog bilja. Karlo i Marija imali su dvije kćeri: Mariju i Slavu, i tri sina: Miloša, časnika u austrougarskoj mornarici, Viktora, novinara, i Dragutina koji je studirao farmaciju i nastavio obiteljski posao. Dragutin Jelinek (Češka, 13. 12. 1869. – Delnice, 7. 1. 1946.) bio je ugledan poduzetnik, aktivan intelektualac koji se zalagao za bolji život u Delnicama. Neko vrijeme bio je i predstojnik Hrvatskoga ljekarničkog zbora. Oženio se učiteljicom Zorom Weiner iz Siska. Zorin prvi muž Gabrijel pl. Drenovački bio je vojni liječnik u Ogulinu. Mlad je umro i ostavio ženu i sina Mirka. Mirko je odrastao u obitelji Jelinek, završio farmaciju i radio s poočimom u ljekarni. Pristupio je NOB-u i poginuo na zadatku 1943. godine. Ljekarna je od 1975. nosila njegovo ime. Dragutinov sin Maks Jelinek (1915. – 1995.) nastavio je tradiciju uspješnih ljekarnika iz ove obitelji. Završio je farmaciju i radio je s ocem, a poslije očeve smrti 1946. i nacionalizacije ljekarne bio je direktor ljekarne do mirovine. Osim svoga osnovnog ljekarničkog posla (uvijek je bio i noću na usluzi pacijentima) aktivno je sudjelovao u mnogim društvenim organizacijama, osobito sportskim. Oženio se Ljerkom Rubin (1917. – 1994.) iz Zagreba, učiteljicom klavira. Njihovi sinovi Dragutin, veterinar, i Miljenko, dentist, odselili su u Međimurje. Obojica su se uključila u Domovinski rat: Dragutin kao organizator civilne zaštite, a Miljenko je 1991. godine kao dragovoljac otišao u borbu. Od posljedica ratovanja u teškim zimskim uvjetima na ličkoj bojišnici umro je 22. siječnja 1994. Posljednji Jelinek otišao je iz Delnica 2006. godine. Delnička ljekarna i danas posluje u istoj zgradi u Supilovoj ulici 45, gdje se čuva i dio starog inventara.
Podatke o obitelji Jelinek i fotografije iz obiteljske fotoarhive ljubazno je ustupila Ružica Jelinek. Izložbene postere pripremile su Silvija Brkić Midžić i Stella Fatović-Ferenčić.

U okviru izložbe posjetitelji će moći pogledati i dijaprojekciju kojom se predstavlja povijest, fundus i dosadašnji rad Hrvatskog muzeja medicine i farmacije.