Institucionalizacija povijesti farmacije i stvaranje muzeja

Institucionalizacija povijesti farmacije i stvaranje muzeja

Institucionalizacija povijesti farmacije i stvaranje muzeja

Institucionalizacija povijesti farmacije i stvaranje muzeja

Artur Krajanski

Institucionalizacija povijesti farmacije i stvaranje muzeja

(Izvadak iz teksta: Fatović-Ferenčić, Stella. Od ljekarni do fakulteta – Zbirka diploma i povelja Hrvatskog muzeja medicine i farmacije HAZU kao svjedočanstvo razvoja edukacije farmaceuta na području Hrvatske. // Diplome i povelje hrvatskih farmaceuta iz zbirke Hrvatskog muzeja medicine i farmacije. Zagreb: Hrvatska akademija znanosti i umjetnosti; Hrvatsko farmaceutsko društvo, 2019. Katalog izložbe, str. 5-60.)

Ideje vezane uz početke institucionalizacije i profesionalizacije povijesti farmacije kao struke na području Hrvatske razvijaju se već krajem 19. stoljeća. Usporedo s tim idejama javlja se i potreba prikupljanja materijalne baštine, njezinog čuvanja i pohranjivanja. Početna nastojanja razvit će se u prvim dekadama 20. stoljeća, osobito pronošena aktivnostima strukovnih društava, časopisa, ali i zalaganjem istaknutih pojedinaca poput Stanislava Ilakovca. Javljaju se i prvi poticaji za izučavanje farmacije kao znanstvene discipline te potreba osnutka farmaceutsko-historijskog instituta i farmaceutskog muzeja. Osobito snažan zamah u tom smislu događa se unutar aktivnosti Hrvatskoga ljekarničkog društva u razdoblju 1937. – 1940., kada se javljaju prijedlozi o smještaju budućeg muzeja u prostorije Hrvatskoga ljekarničkog doma.

Na prikupljanju predmeta za muzej osobito se tijekom 1939. isticao Artur Krajanski (1884. – 1941.). Jedna od najvećih želja mu je bila da postane nastavnikom kolegija Povijest farmacije na Farmaceutskom odjelu Filozofskog fakulteta. Premda mu je molba odbijena, Krajanski nastavlja sa svojim aktivnostima vezanim uz istraživanje povijesti farmacije te zalaganjem za osnutak Muzeja za povijest farmacije u sklopu Ljekarničkog društva. Ni ta se ideja, nažalost, nije uspjela realizirati.

Važan pomak dogodit će se tek pedesetih godina 20. stoljeća u sklopu novoosnovanog Farmaceutskog društva Hrvatske zalaganjem Hrvoja Tartalje (1907. – 1990.), koji je  diplomirao u Zagrebu 1931., a doktorirao s temom iz povijesti farmacije na Sorbonni u Parizu 1957. godine. Zbog svojih je aktivnosti u više navrata bio biran za predsjednika Društva; suosnivač je, višegodišnji urednik i suradnik Farmaceutskog glasnika. Godine 1950. u kurikulum Farmaceutskog fakulteta uvodi se obvezni predmet Povijest farmacije koji predaje Hrvoje Tartalja kao honorarni nastavnik. Njegovim nastojanjima osnovan je 19. travnja 1952. godine Institut za povijest farmacije i utemeljena zbirka preuzimanjem predmeta koji su se nalazili u Farmaceutskom društvu Hrvatske te otkupljivanjem predmeta iz raznih ljekarni. Godine 1960. dolazi do integracije Instituta za povijest farmacije sa sličnim institutima i zbirkama Zbora liječnika unutar Instituta za povijest prirodnih, matematičkih i medicinskih znanosti tadašnje Jugoslavenske akademije znanosti i umjetnosti. Zbirke koje su se sačuvale u tom Institutu, kasnije Odsjeku za povijest medicinskih znanosti Hrvatske akademije znanosti i umjetnosti, prešle su u nadležnost Hrvatskog muzeja medicine i farmacije po njegovu osnutku 2014. godine. U muzejskom fundusu, među ostalim značajnim zbirkama, ističu se sačuvane diplome i povelje hrvatskih ljekarnika kao vrijedna historiografska i muzejska građa.

Podijelite na društvenim mrežama:
error: Sadržaj je zaštićen!