Berislav Borčić
(1891. – 1977.)

Berislav Borčić HMMF
Berislav Borčić HMMF

Diploma doktora veterinarske medicine B. Borčića, HMMF-267

Berislav Borčić

Berislav Borčić, higijeničar i specijalist socijalne medicine (Draga Gornja kod Sušaka, 10. IV. 1891. — Zagreb, 3. IX. 1977.). Gimnaziju pohađao u Sušaku, gdje se uključuje u rad organizacije hrvatske napredne omladine i sudjeluje na njezinu prvom kongresu 1909. u Trsatu. Veterinarsku medicinu studirao u Beču i Bernu, gdje je 1914. promoviran. Uoči I. svjetskog rata kao vojni bjegunac prebjegao je u Srbiju te od 1914. radi u Nišu kao ugovorni asistent Pasteurova zavoda. God. 1915. povlači se sa srpskom vojskom preko Albanije u Italiju. Vrativši se ponovno u Bern, završava studij humane medicine 1919. disertacijom Ein Beitrag zur Frage der antigenen Wirkung der Bakterienfette. God. 1919. organizira Serovakcinalni zavod u Beogradu i privremeni je upravnik Pasteurova instituta. Specijaliziravši u Bernu higijenu i socijalnu medicinu, dolazi početkom 1921. u Zagreb i postaje predstojnik Zemaljskoga bakteriološkog zavoda (od 1923. Epidemiološki zavod), a 1926.–40. direktor je Higijenskog zavoda sa Školom narodnog zdravlja u Zagrebu. U to vrijeme kao ekspert Higijenske sekcije Društva naroda posjećuje Grčku, a zatim 1930.–38. triput boravi u Kini kao glavni savjetnik pri kineskom Ministarstvu narodnog zdravlja. U tada glavnom gradu Nankingu organizirao je Centralni higijenski zavod sa Školom narodnog zdravlja, po uzoru na zagrebački, i Školom za primalje i sestre pomoćnice te Centralnu državnu bolnicu.

Zajedno s A. Štamparom, koji mu se poslije pridružio, organizirao je zdravstvenu službu u kineskim provincijama, okruzima i gradovima, gdje su njegovom poduzetnošću osnivani pokrajinski zavodi za zaštitu narodnog zdravlja i okružni domovi narodnog zdravlja te promicano zdravstveno i gospodarsko prosvjećivanje. Od 1940. do 1941. ravnatelj je novoosnovana Banovinskog zavoda za proizvodnju lijekova u Zagrebu (PLIBAH).

Dolaskom okupatora bio je suspendiran, ali je nekoliko tjedana potom zbog nedostatka kadrova upućen u Osijek za ravnatelja Doma narodnog zdravlja. U Osijeku osniva Dom za majke i dojenčad i suzbija malariju, koja je tada bila zahvatila dio Slavonije. Početkom 1943. premješten je u Glavno ravnateljstvo za zdravstvo u Zagreb te vraćen na mjesto predstojnika Higijenskog zavoda (tada Zdravstveni zavod). Aktivni je sudionik NOP-a; 1943.–45. kao predsjednik ilegalnoga NOO-a u Zagrebu organizirao je slanje medicinskog osoblja i lijekova na oslobođeni teritorij. Nakon oslobođenja predsjednik je Narodne fronte, potom potpredsjednik Gradskoga narodnog odbora Zagreba te intenzivno radi na oživljavanju Higijenskog zavoda (koji vodi do 1946.) i djeluje kao savjetnik u Ministarstvu narodnog zdravlja.

God. 1946. na poziv Uprave UN za pomoć i obnovu (UNRRA) vodio je u Kini poslove misije za zdravstveno unapređenje i organizaciju zdravstvene službe, a 1947. osniva i vodi misiju Svjetske zdravstvene organizacije (SZO) u Kini. Bio je glavni zdravstveni savjetnik SZO pri Međunarodnomu dječjem fondu UN (UNICEF) u Parizu (1948.–50.) i New Yorku (1950.–55.), a 1955.–57. zamjenik je generalnog direktora UNICEF-a u New Yorku. God. 1957. vraća se u Zagreb, gdje do umirovljenja 1959. radi kao viši savjetnik u Higijenskom zavodu, potom odlazi u rodni Sušak.

Podijelite na društvenim mrežama:
error: Sadržaj je zaštićen!