Tirocinijska diploma Franje Scheszta, inv. br. HMMF-37
Diplome hrvatskih ljekarnika u muzejskoj zbirci
(Izvadak iz teksta: Fatović-Ferenčić, Stella. Od ljekarni do fakulteta – Zbirka diploma i povelja Hrvatskog muzeja medicine i farmacije HAZU kao svjedočanstvo razvoja edukacije farmaceuta na području Hrvatske. // Diplome i povelje hrvatskih farmaceuta iz zbirke Hrvatskog muzeja medicine i farmacije. Zagreb: Hrvatska akademija znanosti i umjetnosti; Hrvatsko farmaceutsko društvo, 2019. Katalog izložbe, str. 5-60.)
Diplome hrvatskih ljekarnika pohranjene u Hrvatskome muzeju medicine i farmacije Hrvatske akademije znanosti i umjetnosti dokument su završenog obrazovanja naših farmaceuta, bilo da je riječ o vježbeničkom naukovanju (14 tirocinijskih diploma), o sveučilišnom obrazovanju (28 magistarskih diploma) ili pak o poslijediplomskom (dvije doktorske diplome: Eugena Spillera i Hrvoja Tartalje). Uz navedeno, sačuvano je i 14 povelja vezanih uz članstva u strukovnim udrugama te priznanja istaknutim članovima farmaceutske struke. Nositelji diploma i povelja su 35 farmaceuta iz raznih krajeva Hrvatske – iz Bakra, Bjelovara, Buja, Donje Stubice, Fužina, Gospića, Našica, Osijeka, Petrinje, Požege, Samobora, Siska, Valpova, Varaždina, Velike Gorice, Vinice i Zagreba.
Među ljekarnicima čije su diplome sačuvane zastupljeni su istaknuti predstavnici ljekarničkoga zbora te njegovi predstojnici (Pečić, Vouk, Ključec), član i blagajnik prvoga farmaceutskog društva Aesculap (Fibić), predsjednik i član Hrvatskoga farmaceutskog društva (Ilakovac, Tkalčić), članovi ljekarničke komore (Pecinovsky, Primorac), investitori u arhitekturu (Gayer, Pečić, Feller), predstavnici istaknutih ljekarničkih dinastija (Panac, Seitz, Csillagh, Krauterblüth – Krajanski, Vouk, Deszathy), preteče farmaceutske industrije (Feller), osnivači veledrogerija (Vouk, Koščec) te pioniri nastojanja za institucionalizaciju povijesti farmacije i začetnici farmaceutske muzeologije (Krajanski, Tartalja).
Kolaž sačuvanih diploma Hrvatskoga muzeja medicine i farmacije HAZU ispisuje tako zanimljivu scenografiju satkanu od poznatih i manje poznatih imena ljekarnika, podataka o mjestima i datumima njihovog rođenja, nacionalnosti i završetku obrazovanja, imena članova povjerenstva i promotora, ostavljajući istovremeno u svojoj grafičkoj obradi upečatljiv rukopis estetike vremena i stilskog izričaja u kojemu su nastale. Sačuvana zbirka diploma svjedoči i o razvoju obrazovanja farmaceuta, razotkrivajući u njihovim tipovima i dizajnu, formama naslova, sadržaja, katkada i samog potpisa, promjene u sustavu ljekarničkog obrazovanja u različitim razdobljima. Posebnost u obrazovanju ljekarnika u odnosu na druge srodne struke bio je tirocinijski staž i ispit okrunjen tirocinijskom diplomom. Uvođenjem četverogodišnjeg studija farmacije one se više ne izdaju, pa se sačuvana zbirka ovih dokumenata ističe i kao raritetno svjedočanstvo obrazovnih reformi.
