Inauguralna disertacija Jeronima Ostoića, Beč, 1778.
Bečki medicinski fakultet
(Izvadak iz teksta: Fatović-Ferenčić, Stella. „Neka bude sretno, svečano i uspješno“: Diplome naših studenata sa stranih sveučilišta. // Diplome hrvatskih liječnika iz Zbirke diploma i povelja Hrvatskog muzeja medicine i farmacije HAZU. Zagreb : Medicinski fakultet Sveučilišta u Zagrebu, 2017. Katalog izložbe, str. 5 – 58.)
Bečki medicinski fakultet postaje popularniji i dostupniji siromašnijem sloju studenata tek nakon van Swietenove reforme medicinskog programa iz 1749. godine. Promocija je prema toj reformi uslijedila nakon petogodišnjeg studija, pismene disertacije (diplomskoga rada) te formalne javne obrane teza. Diplomske radnje bile su uvjet za stjecanje titule doktora medicine. Riječ je uglavnom o kompilacijama onovremene medicinske literature na određenu temu. Jedna od njih je ona Jeronima Ostoića iz 1778. godine, potom radnja Aleksandra Antoniusa Pavića obranjena 1827., te radnja Nikole Ivančevića obranjena 1838. godine.
U Beču su se stjecali, uz titulu doktora medicine, i drugi medicinski stupnjevi, primjerice magistar kirurgije, okulistike i porodništva i doktor kirurgije. Tijekom 1872. ukinute su diplome kirurgije, okulistike i porodništva te se uvodi jedinstvena diploma sveukupne medicine. Pored fakulteta bila je u Beču još i liječnička škola za vojne liječnike, koju je osnovao car Josip II. 1785. godine. Nastavni red je bio identičan onom fakultetskom, a ukinuta je 1870. godine.
Naši studenti u Beču su se okupljali u akademska studentska udruženja, poput društva „Velebit“, a predsjednikom je bio tadašnji student medicine Fran Gundrum-Oriovčanin, kasnije poznat kao zdravstveni prosvjetitelj i autor prvog udžbenika spolne higijene. Nakon propasti „Velebita‟ u Beču od početka 1882. djeluje društvo „Zvonimir‟.
Na bečkome je Josephinumu diplomirao i predavao i Josip Zlatarović, koji se zalagao za organizaciju zdravstva u Hrvatskoj te ideju osnivanja medicinskog fakulteta u Zagrebu, Mavro Sachs, kasnije predavač sudbene medicine na sveučilištu; Antun Lobmayer, asistent Theodora Billrotha, a do 1905. ravnatelj novoosnovanoga Zemaljskoga rodilišta i profesor Primaljskog učilišta u Zagrebu; Miroslav Čačković, profesor kirurgije i prvi dekan Medicinskog fakulteta (1917. – 1919. te 1924. – 1925.); još jedan od trojice osnivača Medicinskog fakulteta Dragutin Mašek; naš prvi profesor anatomije Drago Perović; osnivač Zavoda za sudsku medicinu u Zagrebu Eduard Miloslavić; organizator javnog zdravstva na našim prostorima i utemeljitelj Svjetske zdravstvene organizacije Andrija Štampar i mnogi drugi.
