Bista Mirka Dražena Grmeka, HMMF-4344
Mirko Dražen Grmek
Mirko Dražen Grmek (Krapina, 9. I. 1924. – Pariz, 6. III. 2000.), hrvatski povjesničar biomedicinskih znanosti. Studij medicine završio u Zagrebu 1951., doktorirao iz povijesti medicine u Zagrebu 1958. i iz filozofije u Parizu 1971. God. 1952.–63. radio je u Zagrebu u JAZU, gdje je 1953. osnovao Odsjek za povijest medicine (pri Institutu za medicinska istraživanja), a 1960. Institut za povijest prirodnih, matematičkih i medicinskih znanosti; od 1960. sveučilišni profesor.
Preselivši se u Pariz, djelovao je u francuskom Nacionalnom centru za znanstvena istraživanja (1963.–73.), a zatim bio voditelj studija (directeur d’études) za povijest znanosti i sveučilišni profesor na Sorbonnei (1973.–89.). Bio je dopisni član HAZU, laureat triju francuskih akademija, predsjednik Međunarodne akademije za povijest znanosti, glavni urednik Liječničkoga vjesnika, Medicinske enciklopedije Leksikografskog zavoda Miroslav Krleža i Međunarodne enciklopedije znanosti i tehnike (Encyclopédie internationale des sciences et des techniques, I–X, 1969.–73.). Istraživao je prinose naših liječnika svjetskoj medicinskoj baštini, bavio se psihologijom i logikom znanstvenih otkrićâ, napose proučavajući metodologiju rada jednog od najvećih svjetskih fiziologa C. Bernarda i povijest zapadnjačke medicinske misli. Opću je epidemiologiju obogatio pojmom patocenoze, protumačivši međusobnu ovisnost i uzajamnost različitih bolesti u nekoj populaciji; bolesti antičkog svijeta objasnio je suvremenim biomedicinskim spoznajama, a koristio se povijesnim spoznajama u rješavanju suvremenih medicinskih problema, napose u objašnjavanju side. Istraživao je prvu biološku revoluciju (sredinom XVII. st.), a ustvrdio je da smo na pragu treće znanstvene revolucije, u kojoj uz materiju i energiju postoji treći temeljni čimbenik: kodirana biološka informacija.
Bio je duhovni vođa hrvatskog iseljeništva u Francuskoj, bitno je utjecao na francusko javno mnijenje u prilog promjeni negativnog odnosa prema Hrvatskoj, dokumentarno je objasnio etničko čišćenje kao program ostvarenja Velike Srbije (Etničko čišćenje – Le Nettoyage ethnique, 1993., s M. Gjidarom i N. Šimcem). Glavna djela: Tisuću godina kirurgije na zapadu: V–XV. st. (Mille ans de chirurgie en Occident: Ve–XVe siècle, 1966., s P. Huardom), Bolesti u zoru zapadne civilizacije (Les Maladies à l’aube de la civilisation occidentale, 1983., hrvatsko izdanje 1989.).
